DA LI JE ORGANSKA HRANA ZAISTA BEZ PESTICIDA?
Organska hrana već decenijama postaje sve popularnija, a poljoprivredni proizvodi dobijeni po principima organske proizvodnje naročito su atraktivni u urbanim sredinama. Postoji uvreženo mišljenje da se u organskoj proizvodnji ne koriste nikakva hemijska sredstva u zaštiti bilja i da su mere proizvodnje izuzetno rigorozne i kontrolisane. Ali, da li je to zaista tako u praksi?
Dozvoljeni preparati u organskoj proizvodnji
Prirodni i biološki preparati u organskoj hrani
Organska hrana nije proizvedena bez određene hemijske zaštite. Upotreba određenih preparata je neophodna, jer je nemoguće u masovnoj proizvodnji suzbiti sve štetne organizme isključivo nekonvencionalnim metodama. A organska proizvodnja postaje masovna.
Dozvoljeni preparati u organskoj proizvodnji:
- Preparati na bazi bakra i sumpora – koriste se za suzbijanje bolesti poput pepelnice i plamenjače.
- Biološki i mikrobiološki preparati – sadrže korisne mikroorganizme koji pomažu u borbi protiv štetočina i biljnih bolesti.
- Prirodni neprijatelji i predatori – insekti i mikroorganizmi koji kontrolišu populaciju štetočina.
Problemi kod velikih poljoprivrednih površina
Iako se u organskoj proizvodnji često koriste prirodni neprijatelji štetočina, kod proizvodnje na većim parcelama nemoguće je u potpunosti eliminisati štetočine bez upotrebe dozvoljenih preparata. To znači da organska proizvodnja, iako se oslanja na prirodne metode, ipak nije u potpunosti bez hemijskih sredstava.
Opasnosti od đubrenja u organskoj proizvodnji
Stajsko i prirodno đubrivo – potencijalni izvor kontaminacije
Jedan od osnovnih principa organske proizvodnje jeste korišćenje prirodnih đubriva umesto sintetičkih mineralnih đubriva. Uglavnom se koriste:
- Stajsko đubrivo
- Đubrivo od izmeta domaćih životinja (kokoške, ovce, koze)
- Fekalni ostaci u pojedinim slučajevima
Međutim, ovakav način đubrenja nosi ozbiljne zdravstvene rizike. Prilikom korišćenja stajskog i drugih prirodnih đubriva, dolazi do širenja bakterija i mikroorganizama koji mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Ukoliko proizvodi nisu dobro oprani ili termički obrađeni, mogu postati izvor infekcija. Ovo je posebno opasno kod proizvodnje lisnatog povrća.
Bakterijske kontaminacije u organskoj proizvodnji
Neka istraživanja su pokazala da povrće iz organske proizvodnje (salata, krastavac, paprika, luk, paradajz) može sadržavati opasne bakterije, poput: salmonele, šigele i ešerihie koli. Ove bakterije potiču iz đubriva životinjskog porekla i mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme kod potrošača.
Mikotoksini – skrivena pretnja u organskoj proizvodnji
Mikotoksini su još jedan problem u organskoj proizvodnji. Oni nastaju kao posledica ishrane biljaka štetnim insektima, koji se teško mogu suzbiti bez upotrebe hemijskih sredstava. Štetočine oštećuju biljke i ostavljaju izmet, stvarajući idealne uslove za razvoj gljivica koje proizvode toksine. Recimo jabukin smotavac i svi tzv crvljivi plodovi koji su poželjni u organskoj, su potencijalno puni mikotoksina.
Da li je organska proizvodnja zaista bezbedna?
Iako organska proizvodnja ima svoje prednosti, važno je razumeti da nije u potpunosti bez pesticida niti hemijskih preparata. Svaka masovna proizvodnja, bilo organska ili konvencionalna, suočava se s izazovima suzbijanja bolesti i štetočina pa postoje čitave liste preparata koje su dozvoljene za upotrebu u organskoj proizvodnji. Stoga, ključni problemi organske proizvodnje uključuju:
- Upotrebu određenih dozvoljenih hemijskih sredstava
- Rizik od bakterijskih kontaminacija zbog prirodnih đubriva
- Prisustvo mikotoksina zbog teško kontrolisane populacije štetnih insekata
Zbog toga je važno da potrošači budu obazrivi prilikom kupovine organskih proizvoda. Pranje u mlazu vode je obavezno a i termička obrada kako bi smanjili rizike po zdravlje.
U nastavku pročitajte još:
