You are currently viewing CENA JABUKE PREŠLA SVE GRANICE. Kako je domaće voće postalo skuplje od uvozne banane

CENA JABUKE PREŠLA SVE GRANICE. Kako je domaće voće postalo skuplje od uvozne banane

Jabuka je decenijama bila sinonim za dostupno, domaće i „sigurno“ voće. Kupovala se bez razmišljanja, na kilo, često i bez gledanja cene. Međutim, ove zime, cena jabuke u prodavnici sve češće stoji rame uz rame sa egzotičnim voćem. Po ceni i po statusu. Za mnoge potrošače pravo iznenađenje predstavlja činjenica da je jabuka skuplja od banane. Na pijaci, danas, ona najsitnija treća klasa jabuke prodaje za čak 100 dinara za kilogram.

Kako smo došli do toga da domaća jabuka izgubi bitku sa uvoznom bananom?

U maloprodaji se jabuka danas prodaje po cenama koje se, u zavisnosti od sorte i kvaliteta, kreću od oko 120 dinara pa naviše, dok pojedine sorte bez problema prelaze i 200 dinara po kilogramu. U isto vreme, banana se vrlo često može kupiti po nižoj ili sličnoj ceni, što kod potrošača stvara osećaj nelogičnosti, ali i nepravde.

Iako se na prvi pogled čini da je u pitanju čista pohlepa tržišta, razlozi su znatno složeniji.

Prošla sezona za proizvođače jabuke nije bila laka. Vremenske prilike su u mnogim regionima ostavile posledice, pa su kasni mrazevi, suša i lokalne nepogode smanjili količine kvalitetnog roda. Jabuke je bilo, ali ne u onoj meri i onog kvaliteta na koji je tržište naviklo.

Međutim, sam podbačaj roda ne može u potpunosti da objasni ovako visoke cene. Srbija nije ostala bez jabuka, ali je tržište ostalo bez dovoljne količine jabuke prve klase, one koja može da ide u dugotrajno čuvanje i stabilnu prodaju tokom cele godine.

Ono što potrošači često ne vide jeste da jabuka već godinama nije poželjno voće ni za proizvođača. Savremena proizvodnja zahteva velika ulaganja, od zaštite i ishrane, preko navodnjavanja, do skladištenja u savremenim hladnjačama. Troškovi energije, goriva i radne snage dodatno su opteretili proizvodnju. Kada se sve uzme u obzir, jabuka više ne izlazi iz voćnjaka po cenama koje su bile uobičajene prošle godine.

Drugim rečima, jabuka je poskupela još pre nego što je stigla do police.

Iako zvuči paradoksalno, banana i drugo citrusno voće iz uvoza, ima jednu veliku prednost. Dolazi iz savršeno organizovanog proizvodnog sistema. Proizvodnja je masovna, logistika razrađena do detalja, a tržište stabilno i predvidivo. Veliki međunarodni igrači rade sa minimalnom zaradom po kilogramu, ali sa ogromnim količinama koje to nadoknađuju. I najvažnije. Poštuje se takozvano 3K.

Za razliku od toga, domaća jabuka zavisi od vremenskih prilika, malih proizvođača, otkupa i skladištenja, gde svaka karika u lancu dodaje svoj trošak i svoju cenu.

Značajan deo jabuke nalazi se u hladnjačama, što znači da ponuda na tržištu ne zavisi samo od toga koliko je roda bilo, već i kada će ta roba biti puštena u prodaju. Kada se ponuda uspori, cena raste gotovo automatski.

Istovremeno, izvoz ima važnu ulogu. Najkvalitetnija jabuka često završava na stranim tržištima, gde se postiže bolja cena, dok domaće tržište ostaje sa manjom i skupljom ponudom. U tom odnosu snaga, potrošač je najslabija karika.

Bez ozbiljnijih promena u proizvodnji, smanjenja troškova i stabilnijeg odnosa između proizvođača, otkupljivača i trgovaca, teško je očekivati da će se jabuka vratiti na stare cenovne pozicije. Ona polako prestaje da bude voće koje se kupuje usput i postaje proizvod koji se bira, meri i ponekad – preskače.

A kada domaću jabuku preskočimo jer je preskupa, a bananu kupimo jer je „na akciji“, onda je jasno da nešto u tom lancu ne funkcioniše kako treba.

Evo zbog čega je jabuka korisna u ishrani

Leave a Reply