You are currently viewing SMOKVA JE LJUTA BILJKA

SMOKVA JE LJUTA BILJKA

Smokva je izuzetno stara biljka na Planeti. Spominje se u bibiliji što ukazuje na to da je odavno poznata čoveku. Njena osnovna postojbina je mediteran i Srednji Istok odakle se širila na ostale kontinente. Prevashodno je vezana za topla podneblja ali danas selekcija poznaje na desetine sorti koje se uspešno mogu gajiti i u hladnijim područjima.

Listopadna je biljka što joj omogućava da relativno lako podnosi  niske temperature i u zavisnosti od sorte do granice izmrzavanja su temperature do - 10° C. I ako se smatra vrlo pogodnom biljkom za jelo, jer ima široko dejstvo na mnoge organe u telu čoveka, smokvu smatraju i ljutom i opasnom biljkom usled njenih odbrambenih svojstava.

I ako biblijska priča kaže da su Adam i Eva svoju nagost prekrili listom smokve, postavlja se pitanje da li im je taj list izazvao možda neke alergijske reakcije? Biljni svet na Planeti je izuzetno raznovrstan tako da imamo biljke koje su ( usled toga što nemaju sposobnost kretanja i govora ), razvile izvesne odbrambene sposbnosti gde je smokva svakako dosta uznapredovala.

Smokva  ima jak i moćan korenov sistem koji može da podrije temelje ograda, puteva pa čak i temelja kuća pa zbog toga budite oprezni kod sadnje ovog drveta.

Takođe, veoma je uporna i kada se na jednom delu ukoreni, vrlo teško je možete uništiti i iščupati , jer korenov sistem prodire diboko u zemljište , širi se i grana, tako da koliko god da je odsečete na vrhu, za toliko će se njen koren razgranati a na posečenom delu će iznići nove grane. Korenov sistem je izuzetno razgranat, tako da bočni korenovi idu u dužinu 14m od stabla.

Ukoliko želite da odsečete neke grane tokom zime, znajte da će vas na proleće iznenaditi duplo većom krošnjom.

Savet je da je onda sečete tokom leta i kada je u punoj vegetaciji. Ali budite posebno obazrivi prilikom odnošenja grana jer se na listovima nalaze iglice koje imaju određene hemijske materije koje mogu da izazovu alergijske reakcije na koži, koje se manifestuju u vidu crvenila, peckanja i nepodnošljivog svraba, koje se teško suzbija čak i odgovarajućim kremama.

Međutim osim listova i njegovih dlaka, još opasnije je  mleko koje nastaje nakon branja plodova. Osim što ga neki preporučuju za uklanjanje bradavica, mleko od smokve ima snažna dehidrataciona svojstva usled velike koncentracije kiseline koja je osnovni sastojak, pa ukoliko dospe na deo kože i ne ispere se odmah vodom, može da izazove opekotine.

Smokva i ako je svrstavamo u voće, po svojim biološkim karakteristikama spada u cveće, jer je njen plod zapravo obrnuti cvet. Oplodnju cveta obavlja poseban insekt tzv. smokvina osa koja noseći na svojim krilima polenov prah ulazi kroz sitne otvore začetog plodića ali prilikom izlaska, lomi krila i pada mrtva.

Po obliku plod smokve podseća na mošnice, preporučuje se muškarcima kako bi se poboljšala spermatogeneza.

Opekotine mogu da budu i ozbiljne, ali često prolaze bez naročitih bolova, mada mesto na kome je došlo do kontaminacije sa sokom od smokve, postepeno počinje da crveni, javljau se kraste sa sukrvicom koje sporo zarastaju, čak i do mesec dana.

Listovi su velika opasnost posebno ako se golišavi zavučemo u krošnju prilikom branja plodova. Na mestu na kome je došlo do oštećenja kože, po pravilu ostaju izvesni  ožiljci koji se nakon godina lagano gube. Zbog svega navedenog, u narodu se sa punim pravom smokva naziva ljutom biljkom jer sve nabrojano je zapravo njena odbrambena moć kako bi se zaštitila i osigurala opstanak. Listovi smokve se mogu osušiti I iskoristiti za spremanje čaja koji se koristi za regulisanje šećera u krvi.

Leave a Reply