You are currently viewing EKOLOŠKA DRAMA U BOKOKOTORSKOM ZALIVU

EKOLOŠKA DRAMA U BOKOKOTORSKOM ZALIVU

VELIKA MASNA MRLJA  DANIMA PLUTA ZALIVOM

Turistička sezona se završila. Početkom septembra osetno zahlađenje praćeno vetrom i kišom, uspelo je da otera i najupornije i one koji vole septembar kada nema vrućine i uobičajene letnje gužve.

Bokokotorski zaliv, kojeg je Njegoš opisao kao “ nevjestu Jadrana “ koji je poznat po kristalno čistoj vodi i izuzetnoj prirodnoj lepoti, već duže vreme se suočava sa nekontrolisanim zagađenjem iz svih mogućih izvora bilo sa mora ili sa kopna. Zaliv se poslednjih dana suočava  sa ozbiljnim ekološkim problemom. Na površini mora uočena je velika masna mrlja koja se širi zalivom, što izaziva zabrinutost kako lokalnog stanovništva tako i ekologa. Zabrinuti su i malobrojni turisti koji ono malo lepih dana ne mogu da iskoriste za kupanje, iako je temperature mora još uvek 24°C .

Ugrožena obala naselja Krašiči

Mrlja koja pluta morem jasno je uočljiva u Krašićima, mestu koje je locirano na poluostrvu Luštica i nalazi se na strani Bokokotorskog zaliva preko puta Tivta, koji je i admonistartivni centar ovog naselja.

Krašićani su  začudo imali  sreću da tokom čitavog leta plivaju u čistoj morskoj vodi, što obično nije slučaj već nekoliko godina unazad, budući da se često uočava prljavština nepoznatog sadržaja. Oduvek je ovde more bilo prozirno i možda  najlepše u celoj Boki. Nažalost situcija se promenila. Prljavo i bez ikakve sumnje zagađeno more, nije jedina muka koja muči Krašićane. Uzurpirana i devastirana obala i oduzimanje plaža na kojima  se grade kuće, nema nigde u svetu. Ukoliko se nastavi sa legalizacijom i izgradnjom kuća na “ morskom dobru “ plaže će uskoro potpuno nestati, pa će svi oni koji imaju kuće iznad lokalnog puta ostati bez osnovnog a to su plaže. U svakom slučaju porezi i sve ostale dažbine se uredno izmiruju, brojke u rešenjima za porez se uvećavaju svake godine, a ulične rasvete nema. Longo mare – šetalište duž obale koje je započeto pre oko deset godina je nedovršeno, baš zbog izgradnje kuća na trasi gde bi trebalo da bude šetalište. Međutim, da se vratimo na mrlju koja pluta obalom Krašića.

Crni talas prljavštine koji stvara nevolje

Već gotovo tri dana masna mrlja pluta duž obale, preteći da izazove dugoročne posledice po morski ekosistem. Godinama unazad konstatuje se zagađenje i niko ništa ne preduzima da bi se to sprečilo. Lokalnih ekoloških udruženja i organizacija ili nema ili su zauzeti drugim stvarima. U sredstvima javnog informisanja o ovome se uopšte ne izveštava, okreće se glava i sleže ramenima, bez ikakvih naznaka da će se problem koji je prisutan godinama rešiti na zadovoljavajući način.

Nameće se samo jedno pitanje koje postavljaju svi oni koji imaju bar malo ekološke svesti. Da li znate šta znači imati zagađeno more? Ako vas ne zanima ekologija, trebalo bi da vas zanimaju turizam i prihodi koje ta grana privrede donosi. Zagađeno more neće privući turiste, te ćete ostati praznih džepova.

Ko ugrožava prirodni raj u Boki?

Dugo se spekulisalo o tome ko su glavni zagađivači? Da li kanalizacija ili pak kruzeri koji cele sezone uplovljavaju u zaliv.

Nema sumnje da problem dodatno pogoršava neadekvatna kanalizaciona infrastruktura u okolnim naseljima. U mnogim mestima otpadne vode se i dalje ispuštaju direktno u zaliv, bez prethodne obrade.

Postoji i opravdana sumnja da baš kanalizacija od kuća koje su sagrađene na plažama ( njihove otpadne vode iz septičkih jama ) se ispuštaju direktno u more bez ikakvog prečišćavanja. To je svakako za rubriku " verovali ili ne " jer ispuštati sopstvenu kanalizaciju tik ispred svoje tersae gde se i ti kupaš, se zaista graniči za zdravim razumom.

To svakako dovodi do narušavanja ekologije, jer otpadne vode sadrže materije koje su otrovne i izazivaju taloženje štetnih supstanci na morskom dnu. Stvara se mulj čije taloženje ne samo da uništava staništa morskih organizama, već doprinosi stvaranju mrtvih zona u vodi gde kiseonik gotovo da ne postoji, što dodatno smanjuje šanse za opstanak živih bića. Istovremeno ribe iz slobodnog ulova sadrže mnoge štetne supstance koje lako mogu da dođu u naš organizam ukoliko se hranimo takvom ribom ali je nje nažalost, sve manje baš usled zagađenja.

Što se ostalih zagađivača tiče, osim kanalizacije spomenuti su i kruzeri. Iako mnogi ne veruju u to, kruzeri nisu pretnja.

Da bi mogao da plovi, svaki kruzer mora da ima specijalne uređaje za prečišćavanje i recikliranje otpada. Mnogi koji su imali prilike da se otisnu kruzerom na neko putovanje uočili su na svakom koraku jasne natpise gde se najstrože kažnjava bacanje bilo kakvog otpada preko palube u more. Kontejneri kruzera sadrže na hiljade litara fekalnih voda, koje se delimično prečišćavaju, a delimično se kontejneri prazne u velikim lukama. Ta usluga se plaća i kruzeri su u obavezi da pražnjenje obave po tačno regulisanom planu i programu.

Tako male a veliki zagađivač mora

Jedan od glavnih uzroka ovog zagađenja jesu jahte koje sve češće plove kroz zaliv. Mnoge od njih, bez poštovanja osnovnih ekoloških standarda, ispuštaju otpad direktno u more. Ispuštanje motornih ulja, goriva i drugih hemikalija iz ovih plovila uzrokuje stvaranje masnih mrlja koje se talože na površini vode, ometajući disanje morskih organizama i ugrožavajući život riba.

Besprizornost vlasnika ovih jahti nema granice. Ne samo da nemaju nikakvu ekološku svest već su i bahati. Kako to da im je skupo da plate pražnjenje kontejnera kada ne voze bicikl već jahtu, a dobro znamo da vez u marini ne košta baš malo, te jahtu ne može da ima baš svako ko poželi. Vlasnici jahti dobro znaju da će proći bez ikakve kazne ako ih u Crnoj Gori isprazne u more, pa se nameće jednostavan zaključak: zašto da plaćaju ono što ne moraju.Tako nešto ne bi smeli ni da pomisle da urade u nekoj drugoj zemlji na Mediteranu ili pak u Jadranskom moru, u recimo priobalju Italije, jer su kazne dovoljno velike da ih odvrate od takve pomisli, pa sve i da nemaju ekološku svest.

Nadležni organi u Crnoj gori, inspekcije, komunalne policije i ostali, još kako znaju za ovaj problem ali na pitanje zbog čega ništa ne preduzimaju da ga reše, sležu ramenima i ćute. Ako budu primorani da daju odgovor, neki će reći da se kontrole vrše i da inspekcija obavlja svoj posao, što nije tačno. Jer, da je to zaista tako, ne bi bilo plutajućih, vodenastih, masnih ostrva ne samo po zalivu već i po ostalim delovima mora.

Kako se ovaj problem rešava?

Vrlo jednostavno je problem rešiv. Izglasa se Zakon ukoliko već nije, o zaštiti mora sa jasnim cenovnikom kazni za svakog ko sadržaj kontejnera sa plovila ispusti u more. Kontrola se vrši jednostavno, metodom slučajnog uzorka. Poseti se neka jahta i zatraži da se pregleda kontejner. Ako se utvrdi da je kontejner prazan a nema se odgovarajući papir u vidu računa za izvšenu uslugu lako je zaključiti da je pražnjenje bilo u moru. Dalji korak je da se napiše odgovarajuća kazna sa zabranom da plovilo izađe iz teritorijanih voda Crne Gore ukoliko se kazna ne izmiri u datom roku i problem je rešen.

Društvenim mrežama, a i preko javnih glasila, veoma brzo bi se proširila vest kako u Crnoj Gori pljušte kazne za prljanje mora, pa bi se sve na jednostavan način dovelo u red. Međutim, ne zaboravimo pojam "Ekološka država".

Čitav zaliv je pod opsadom nekontrolisanog zagađenja

Narušavanje prirodne ravnoteže Bokokotorskog zaliva ima potencijal da izazove dugoročne štete, ne samo po morski svet, već i po turizam, koji je od ključne važnosti za ovu regiju. Sve veći broj turista i brodova koji posećuju zaliv doprinosi povećanom zagađenju. Ukoliko se hitno ne preduzmu mere u vidu kazni koje bi bez ikakve sumnje pokazale svoju delotvornost, postoji opasnost da zaliv izgubi reputaciju prirodnog bisera Jadrana.

Pročitajte još:

Leave a Reply