Mala organska proizvodnja može da se pokrene i na svega 100 kvadratnih metara, ali je važno znati koliko novca treba izdvojiti na samom početku. Iako sam puno pisao o organskoj proizvodnji, jedino što mogu da tvrdim je da je prava organska proizvodnja samo ona ako je mala. To znači, da je moguća i održiva samo na malim parcelama i baštama.
Ako već imate zemlju, osnovni troškovi organske proizvodnje za površinu od oko 100 kvadrata najčešće se kreću između 200 i 500 evra. Sve zavisi od toga da li želite proizvodnju na otvorenom, da li imate pristup vodi i koliko opreme već posedujete.
Koliko novca odlazi na početak proizvodnje
Prvi trošak je seme ili rasad. Za manju proizvodnju salate, paradajza, paprike, blitve, tikvica i začinskog bilja potrebno je relativno malo novca. Mnogo veća stavka često postaje navodnjavanje.
Jedan jednostavan sistem „kap po kap“ za manju parcelu može da košta od nekoliko desetina do stotinak evra, ali upravo on tokom leta pravi ogromnu razliku između uspešne i neuspešne proizvodnje. U taj trošak spada i rad koji se nikada ne kalkuliše. Da li radiš sam ili plaćaš drugog da uradi umesto tebe. Ne zbog toga što si lenj, već što ne znaš pa je jeftinije ako se plati. Zbog toga, “za ruke”ukalkuliši još stotinak evra, minimum.
Tu su i osnovni alati, kolje za paradajz, mreže za zasenu ukoliko je potrebno, kao i organska đubriva ili kompost ako ga ne proizvodite sami.
Kada se sve sabere, početnik koji kreće od nule uglavnom može da pokrene malu proizvodnju za iznos koji je često manji od cene prosečnog letovanja. Neka gruba cifra je od 500 do 800 evra.
Najveća ušteda krije se u kompostu
Jedan iskusni proizvođač amater, ispričao mi je da je prve godine više novca potrošio na kupovinu supstrata i organskih đubriva nego na seme.
Već naredne godine napravio je sopstveni komposter iza kuće. U njega je odlagao pokošenu travu, ostatke voća i povrća iz kuhinje, lišće i biljne ostatke iz bašte.

Rezultat je bio kompost koji je značajno smanjio troškove proizvodnje.
Upravo zato iskusni baštovani često kažu da organska proizvodnja ne počinje u plasteniku već na kompostnoj gomili.
Da li se plastenik isplati
Mnogi početnici misle da bez plastenika nema ozbiljne proizvodnje. To nije sasvim tačno.
Za prvih 100 kvadratnih metara plastenik nije neophodan. Mnoge kulture uspešno se gaje na otvorenom, posebno tokom proleća i leta.
Međutim, plastenik produžava sezonu, omogućava raniju proizvodnju i često donosi veću cenu proizvoda na tržištu.
Problem je što plastenik značajno povećava početne troškove. Zato većina malih proizvođača prvo stiče iskustvo na otvorenom, a tek kasnije investira u zaštićen prostor.
Evo koliko košta podizanje plastenika https://zelenanit.rs/postavljanje-plastenika/
Kada ulaganje može da se vrati
Ovo je pitanje koje najviše zanima početnike.
Ako proizvodite hranu samo za svoje domaćinstvo, povraćaj ulaganja dolazi kroz uštedu. Tokom jedne sezone porodica može da proizvede značajne količine paradajza, paprike, tikvica, salate i začinskog bilja koje ne mora da kupuje.

Ako se višak prodaje, situacija postaje još zanimljivija.
Mnogi mali proizvođači tvrde da su već tokom prve ili druge sezone uspeli da vrate početna ulaganja, naročito kada su se opredelili za kulture koje imaju stalnu potražnju.
Da li je organska proizvodnja za svakoga?
Kada se govori o temi organska proizvodnja troškovi, ljudi često razmišljaju samo o novcu. Međutim, najveća investicija nije finansijska.
Organska proizvodnja traži prisustvo, rad i svakodnevnu pažnju. Biljke ne znaju za vikende, praznike ni godišnje odmore. Upravo zbog toga mnogi odustanu već prve godine.
Organska proizvodnja je ozbiljna stvar https://zelenanit.rs/organska-proizvodnja/
Sa druge strane, oni koji zavole taj način života često kažu da je najlepši deo priče upravo osećaj kada sa nekoliko desetina kvadrata uberu hranu koju su sami proizveli.
A to je vrednost koja se teško može izraziti bilo kakvom računicom.
Ako želite da se profesionalno bavite organskom proizvodnjom, pročitajte i ovo
