You are currently viewing Organska bašta nije samo za one sa velikim dvorištem. Evo kada se zaista isplati

Organska bašta nije samo za one sa velikim dvorištem. Evo kada se zaista isplati

Ne treba vam njiva od nekoliko hektara da biste gajili svoju hranu. Dovoljno je nekoliko kvadrata zemlje, malo strpljenja i spremnost da prihvatite da paradajz ponekad neće izgledati kao da je upravo izašao iz reklame za kečap. To je i poenta organske proizvodnje. Prava organska proizvodnja je samo ona koja se dešava u kućnim uslovima i na malim površinama.

Organska bašta može da bude i mala, čak veoma mala, a da vam tokom sezone donese paradajz, papriku, salatu, začinsko bilje i još ponešto što ćete ubrati onda kada vam zaista treba.

Ali postoji jedno pitanje koje se nameće: da li se takva proizvodnja zaista isplati ili je organsko povrće iz sopstvene bašte samo skup hobi?

Šta zapravo znači organska bašta?

Organska bašta nije bašta u kojoj se ništa ne radi i u kojoj biljke treba da se same snađu.

Naprotiv.

Biljkama su potrebni hranljivi elementi, voda, zaštita od bolesti i štetočina, dobra zemlja i pažljiva nega. Razlika je u tome što se u organskom pristupu mnogo više pažnje posvećuje zemljištu, prirodnim procesima i izboru načina zaštite i đubrenja.

Cilj nije da bašta bude savršena. Cilj je da bude živa.

A živa bašta podrazumeva gliste u zemlji, insekte koji nisu svi neprijatelji, kompost, organsku materiju i biljke koje nisu poređane kao da pevaju u horu.

Mala bašta može da bude iznenađujuće izdašna

Najveća greška početnika je da pokušaju da gaje sve.

Onda u jednom uglu imamo paradajz, do njega papriku, između njih salatu, iza salate tikvice, pored tikvica krastavac, a na kraju se ispostavi da je jedino što uspeva odlično bude korov.

Na maloj površini mnogo je pametnije odabrati nekoliko kultura koje zaista koristite.

Ako svakog leta kupujete velike količine paradajza, nekoliko dobro odabranih biljaka može imati mnogo više smisla nego deset različitih vrsta povrća koje ćete zaboraviti da uberete.

Gde je prava ušteda?

Organska bašta ne znači automatski da ćete proizvesti povrće jeftinije nego što ga možete kupiti.

Ako uračunate seme, rasad, alat, sistem za zalivanje, zemlju, kompost i sate rada, početak može biti prilično skup.

Ali računica nije samo u novcu.

Kada iz sopstvene bašte uberete paradajz koji je sazreo na biljci, salatu koju ste upravo oprali ili bosiljak koji ste ubrali pet minuta pre ručka, dobijate nešto što prodavnica teško može da ponudi. Znate odakle je došlo i kako je gajeno.

A ako deo roda sačuvate za zimu, računica postaje još zanimljivija.

Najskuplja greška je loše zemljište

Ko želi organsku baštu često prvo razmišlja o semenu i sadnicama. Međutim, mnogo važnije pitanje je šta se nalazi ispod biljke.

Loše, sabijeno i siromašno zemljište ne može se popraviti preko noći. Biljke tada slabije napreduju, češće pokazuju znake nedostatka hraniva i teže podnose sušu.

Kompost, organska materija, malčiranje i izbegavanje nepotrebnog prekopavanja mogu vremenom potpuno promeniti strukturu zemljišta.

Kvalitetno zemljište nije trošak.

Da li organsko povrće mora da bude savršeno?

Nikako.

Upravo tu mnogi odustanu.

Paradajz može imati fleku. Krastavac može biti kriv. Salata može biti manja nego ona iz marketa. Nekoliko listova može završiti i kao ručak za gusenicu. Jedan dečko koji ima svoju organsku baštu, na pitanje kako uspeva da izađe na kraj sa štetočinama je pomirljivo i mudro rekao.

” Ne diram ih. Ima dovoljno i za njih i za mene!”

I to nije znak da je bašta propala.

U kućnoj proizvodnji nije cilj da svaki plod izgleda kao da je prošao konkurs za mis povrća Balkana. Važnije je da biljka bude zdrava i da dobijete kvalitetan rod koji ćete zaista pojesti.

Otuda, kada na pijaci kupujete tzv organski proizvod i primetite da je savršen, budite sigurni da nije organski.

U organskoj proizvodnji ima puno prevara. O njima u nasatavku.

A šta je sa štetočinama?

Organska bašta ne znači bašta bez štetočina.

Ako gajite povrće, pre ili kasnije ćete upoznati vaši, gusenice, puževe i još čitavu malu vojsku stvorenja koja su uverena da ste baštu napravili upravo za njih.

Zato je mnogo bolje redovno obilaziti biljke nego čekati da problem postane očigledan.

Kada se štetočina uoči na vreme, često je moguće reagovati mnogo jednostavnije nego kada je već napravila ozbiljnu štetu. Dobra higijena bašte, uklanjanje zaraženih delova, pravilno zalivanje i podsticanje korisnih insekata mogu biti važan deo zaštite.

Ako zapatite kadificu koja tera nematode, ili ostavite kolonije bubamara i drugih insekata predatora, oni će vam pomoći u zaštiti. Sa druge strane, mali broj biljaka možete ručno da pratite i uklanjate sve što smeta.

A sada, kao što sam obećao za kraj, o prevarama u organskoj proizvodnji. Uostalom, ja bih to pre nazvao, organska trgovina.

Leave a Reply