PLAZMA JE PREKO PET DECENIJA OMILJENI SRPSKI KEKS
Moraću da podelim još jedno razočaranje sa vama. Naša čuvena „ Plazma “ nije naša i nastala je kopijom drugog keksa koji se proizvodio u Italiji. Čezare Skoti je 1902. godine u Milanu osnovao kompaniju pod nazivom "Sindacato italiano del Plasmon". Ono što je bitno u celoj priči je "plasmon" (na engleskom "plasma", na nasem naravno "plazma"). Plasmon označava izolat proteina dobijenog iz mleka i pošto je Čezare Skotibio jedan od najvećih trgovaca ovom sirovinom, došao je na ideju da pokrene proizvodnju raznih proizvoda koji će u sebi imati "plasmon" i koji će biti namenjeni bebama, trudnicama, sportistima i ostalim ljubiteljima zdravog zivota.
NEMA DOBROG KEKSA BEZ MUDIRH SRBA
Izvesni Petar Tutavac, mladi srpski tehnolog koji se početkom 50-ih zaposlio u jednoj maloj italijanskoj pekari, prelazi 1956. godine da radi u novu fabriku koju je Plasmon otvorio u Milanu. Kompanija Plasmon je u tom periodu već imala veliki asortiman svojih proizvoda (od keksa i napitaka, do raznih kašica za bebe i ostalih sličnih stvari). Kada je Čezare Skoti preminuo, porodica 1963. godine odlučuje da proda celu kompaniju i uspeva da proda američkoj firmi "Heinz" koja ulaže ozbiljan novac i preuzima sve plasmon proizvode.

AMERIČKO - ITALIJANSKI KEKS NA SRPSKI NAČIN
Hainc potom počinje da gradi savremenu fabriku u predgrađu Rima sa planom da se cela proizvodnja u roku od šest godina iseli iz Milana. Posledica tog premeštaja je otpuštanje polovine radnika, među kojima se našao i Petar Tutavac koji se vraća u rodni Požarevac i sa grupom prijatelja počinje da traži investitore koji bi mu pomogli da pokrene svoju konditorsku kompaniju. Nakon dve godine uspeva da se poveže sa određenim članovima Komunističke partije i nakon što ih detaljno upoznaje sa svojom idejom i vizijom, dobija finansijsku pomoć pod uslovom da kompanija bude u državnom vlasništvu, a da Petar bude glavni rukovodilac. Pošto je tačno znao kako se pravi plasmon keks, jer je u tome godinama učestvovao u saradnji sa grupom tehnologa, odlučio je da ne menja koncept, već samo sastojke. On želi da keks ima slične nutritivne vrednosti kao italijanski original (pre svega procenat proteina), ali zbog visoke cene i nedostatka pravog distributera, odlučuje da ne upotrebljava izolat mlečnog proteina (tj. sam "plasmon", ono po čemu keks nosi ime), pa umesto toga u keks dodaje sojino brašno, da bi na poleđini kutije u tabeli bilo više proteina nego kod drugog keksa. Navodno, sojino brašno je najlošiji izvor proteina, dok je izolat mlečnog proteina jedan od najboljih.
Stoga danas imamo keks koji se zove Plazma, iako nikada u sebi nije imao "plazmu".
NAŠI KONDITORSKI MAJSTORI NEMAJU PREMCA U STVARANJU KOPIJA
Italijanski Plasmon u sebi ima prirodna biljna ulja i malo maslinovog ulja. Međutim to je Petru bilo skupo i odlučuje se za maslac, da bi keks zadržao dobar ukus. Takođe dodaje i hidrogenizovanu biljnu mast, da bi uštedeo na maslacu (u Plazmi maslac čini 55%, a biljna mast 45%).
Kada govorimo o hidrogenizovanoj biljnoj masti, iskreno verujem da je ona dodata mnogo godina kasnije jer nisam pronašao podatak kada je otkrivena. Verujem da u vreme stvaranja YU Plazme, kao takva nije ni postojala. Rekao bih da je hidrogenizovana biljna mast novijeg datuma i da se koristila obična biljna mast. To naši tehnolozi svakako bolje znaju.
U proizvodnji Plasmon keksa koristio se ječmeni slad, ali opet Petar odlučuje da štedi, pa dodaje med da bi keks i dalje imao lep ukus. Međutim, ubacuje i dekstrozu da bi štedeo na medu (u Plazmi med i dekstroza su u odnosu 50/50), dok se pšenično brašno, šećer i mleko u prahu nalaze u oba keksa.
Petar dalje ubacuje i emulgator (sojin lecitin), a Italijani to ne rade ni u ludilu. I tako jedan dovitljivi Srbin uspeva da napravi kopiju keksa koji je po izgledu i imenu isti kao i italijanski, ali se po sastavu znatno razlikuje. Priznaćete da mu je savršen ukus. Lično nisam ljubitelj ovog keksa, ali poštujem umeće i virtuoznost u njegovoj proizvodnji kod nas.

SVE JE TO DIVNO, ALI...
Došlo je vreme i da se keks plasira na tržište, ali pre toga trebalo je dati ime kompaniji. Petar predlaže ime "Bambini", inspirisan pre svega poznatom reklamom koju je Plasmon vrteo u to vreme ("Biscotti per bambini") i naravno činjenicom da će se Plazma keks reklamirati kao proizvod pre svega namenjen deci, zbog svog sastava. Međutim, tadašnja vlast se oštro protivi upotrebi italijanskog imena u nazivu kompanije, pa se pravi kompromis. Odluka pada da se kompanija nazove "Bambi" jer je i sama reč već urezana deci u pamćenje zbog poznatog Diznijevog crtaća, a zbog nedostatka ideje kada je logo u pitanju, Petar odlučuje da upotrebi lik Bambija.
Tako je nastala Bambi kompanije 1967. godine. U početku kompanija je proizvodila samo Plazma keks, a onda se proširio asortiman, pa je „Bambi“ počeo da pravi imitacije i ostalih raznih konditorskih proizvoda koje su želeli da predstave kao svoje. To apsolutno rade svi konditori u ovom delu Evrope. Konditorska krađa bez granica.
Plazma keks je izgradio neverovatnu reputaciju za preko 50 godina svog postojanja, pa se i dalje smatra zdravim proizvodom koji je dobar za bebe. Međutim baš nikako ga ne bi trebalo davati bebama kao i ostalima kojima je stalo linije. Plazma jednako goji kao i bilo koji drugi keks. Znam primer bivše koleginice koja je tokom trudnoće tamanila Plazma keks. Ugojila se preko svake mere i nikada više nije uspela da smrša. Stoga naša Plazma ima jednu dobru osobinu, a to je da itekako može da pomogne ukoliko želite da se popravite, ali na nezdravi način.
NIJE PLAZMA SRPSKI BREND
Ono što je najveći mit to je da je Plazma srpski brend. Ona je potpuno je prekopirana, a koriste se jeftinije sirovine za proizvodnju. Međutim i dalje je ukusna i popularna, iako nije nimalo zdrava. A opet, šta je drugo pa zdravo, ukoliko nastaje u fabrici? U cilju smanjenja troškova, sadašnji proizvođač je uneo još jednu bitnu izmenu u Plazma keks, a to su verovatno mnogi primetili.
Značajno su smanjili sadržaj mleka u prahu, a dodali surutku u prahu. Danas se upotrebljava 70% surutke u prahu i samo 30% mleka u prahu. Nakon svega rečenog, dolazimo do zaključka da naša Plazma ima uljeze kao što su sojino brašno, hidrogenizovana biljna mast, dekstroza, vanilin, sojin lecitin i surutka u prahu. A povrh svega nema u sebi izolat mlečnog proteina, pa shodno tome nema ni "plazmu". Ovome treba dodati i to da je italijanski Plasmon tužio Bambi pocetkom 70-ih godina, kada su saznali za ovu krađu. Tadašnja vlast je zaštitila Bambi i Plazmu na ovim prostorima, ali su zato zapadna Evropa i Amerika zabranile distribuciju Plazma keksa na svom tržištu, pa je Bambi 90-ih godina počeo da pravi Lane keks koji je po svemu isti kao i Plazma, osim po imenu. Danas se samo taj keks može legalno distribuirati van ex-yu prostora.
Ali šta nas briga. Bila zdrava ili ne, tek, mi ćemo uvek voleti svoju Plazmu, ma kako se ona zvala.