SVE ŠTO NISTE ZNALI O JABUCI

Jabuka spada u izuzetno korisno voće koje može značajno da poboljša opšti imuni sistem ukoliko se redovno koristi u ishrani.
Iako mnogi od nas jabuku jedu uglavnom sirovu, ona ima daleko širu upotrebu. Može se peći, kuvati, sušiti, prerađivati u sokove, marmelade, džemove, žele, sirće, i u čuvenu rakiju jabukovaču. Puna je prirodnih šećera, organskih kiselina i raznovrsnih aminokiselina, dok vlakna iz jabuke povoljno deluju na naš metabolizam, posebno kada se konzumira uz žitaric
Preporuka je minimum jedna jabuka na dan
Poznata izreka „One apple a day, keeps the doctor away“ nije nastala slučajno. Jabuka u proseku ima samo 40 kalorija na 100 grama te predstavlja idealan izbor za one koji žele da održe telesnu težinu ili započnu dijetu. Osim što ima nisku kalorijsku vrednost, jabuka može biti korisna i za probavne smetnje: pomaže u regulaciji stolice i stabilizaciji crevne flore. Da bi efekat bio još jači, stručnjaci preporučuju pečenu jabuku. A za snižavanje povišene temperature, preporučuje se kaša od jabuka uz dodatak meda i limuna, koja se pije dok je topla.

Jabuka koja štiti mozak i pluća
Jabuke sadrže značajnu količinu korisnih materija koje štite mozak od starenja, doprinoseći očuvanju mentalne vitalnosti. Antioksidansi iz jabuka štite i pluća, smanjujući rizik od oksidativnog oštećenja i pomažući organizmu u borbi protiv astme i drugih respiratornih problema.
Autohtone sorte prednjače u pogledu nutritivnih vrednosti
Ova korisna svojstva posebno su izražena kod domaćih, starinskih sorti, koje su nekada rasle u našim dvorištima. Te jabuke, možda sitnije i manje primamljive na oko, donose pun, prirodan ukus i bogatstvo hranljivih sastojaka koje komercijalne sorte često gube. Za razliku od današnjih komercijalnih sorti koje pronalazimo u prodaji, domaće sorte prednjače u nekim drugim osobinama. Izdržljivije su, bogatije vlaknima i mikronutrijentima i mogu biti pravi izbor za očuvanje zdravlja. Istovremeno te autohtone sorte su i na ceni jer ih ima sve manje a i po pravilu su proizvedene bez prskanja i na potpuno prirodan način što im još više povećava tražnju.

Budimka, kolačara i petrovača su samo neke od tih starih sorti. Na žalost današnji kupci sve više kupuju očima i zanemaruju ukus i miris. Pri odabiru klikom mišem, njih privlači krupan plod, jarke i istaknute boje. Ukus i pomalo ružnjikav izgled domaće autohtone jabuke ili bilo kod drugogo voća većinu će da odbije. Upravo te neugledne, sitnije jabuke sa izraženim crnim pegama, nekada i crvljive, predstavljaju pravu riznicu bogatstva ukusa i arome. Te jabuke mnoge vraćaju u prošlost i bude neka lepa sećanja i uspomene.
Zašto se stare sorte ne gaje na većim plantažama?
Autohtone sorte nisu interesantne za plantažno gajenje iz više razloga. Obično su slabe rodnosti, često sklone prevremenom opadanju plodova i po pravilu daju plodove koji su sitni, neujednačeni, slabo otporni na transport i duže čuvanje. Takve osobine ih čine neatraktivnim za komercijalnu proizvodnju jer današnje tržište traži količine, kvalitet i ujednačene isporuke velikih i stabilnih količina. Ukus i miris kao jedini aduti autohtonih sorti nisu ubedljivi argumenti za masovniju proizvodnju te se kao takve stidljivo gaje na malim površinama i baštama i dvorištima seoksih kuća i vikendica. Često su urasle u korov, zapuštene i zaboravljenje sa gomilom popadalih plodova oko stabla kome su se grane savile od zrelih, mirisnih i ukusnih plodova.