You are currently viewing EVO KAKO DA USPEŠNO PROIZVEDETE CELER

EVO KAKO DA USPEŠNO PROIZVEDETE CELER

Celer najbolje uspeva na plodnim, humusnim i strukturnim zemljištima, sa pH vrednošću oko 7. Navodnjavanje je obavezno. Gaji se u plodoredu sa povrtarskim i ratarskim biljkama. Međutim, ne treba da dolazi posle korenašica, poput repe, jer one osiromašuju zemljište.

Parcela se ore u jesen, na dubini od oko 30 cm. Celer traži hraniva. Pre oranja dodaje se:

  • 60–80 t/ha zgorelog stajnjaka
  • 50–60 kg fosfora
  • 70–100 kg kalijuma

U proleće se dodaje preostala količina fosfora i kalijuma, plus 60–80 kg čistog azota. Ovako pripremljeno zemljište postaje plodno do dubine od 30–40 cm.

Rasad se proizvodi u polutoploj leji. Nicanje traje od 18 do 25 dana. Idealna temperatura za rast je 17–20 °C, a biljka podnosi mrazeve do -5 °C.

Za brže klijanje:

  • seme se stavlja u platnenu kesu.
  • kratko se umoči u vrelu vodu (1–2 sekunde).
  • prosuši se i seje u toplu, vlažnu leju.

Ova tehnika skraćuje nicanje za 10–12 dana.

Presađivanje počinje od maja do polovine juna. Dan pre presađivanja, leja se dobro zaliva. Rasad se pažljivo vadi, klasira, pa:

  • koren se skraćuje za trećinu
  • odraslo lišće se takođe skraćuje
  • ostavljaju se 3–4 zdrava lista

Sadi se na istu dubinu na kojoj je rastao. Zatrpavanje pupoljka vodi do truljenja i propadanja biljke.Rastojanje sadnje: 40–50 cm između redova, 25–30 cm u redu.

Najveći problem kod celera je lisna pegavost koju izaziva gljivica Septoria apii. To je tiha napast koja pravi pravu pustoš, naročito u drugoj godini kada biljka treba da cveta i daje seme.

Evo šta sve celer može da ga snađe:

  • lisna pegavost (Septoria apii)
  • alternarija
  • viroze
  • plamenjača
  • bakterioze

Kod rasada se često javljaju:

  • sklerotinija
  • pitijum-poleganje rasada, bolest korenovog vrata
  • botritis-trulež, naročito u uslovima velike vlažnosti

Septorioza je najopasnija. Ako se proširi tokom cvetanja, može da izazove:

  • sušenje cvasti
  • loše nalivanje semena
  • propadanje cvetnih drški
  • gubitak klijavosti

Rešenje je samo preventiva.

Primeni sistemične fungicide pre nego što bolest nastupi. Kad se pojavi, često je već kasno.

Vađenje i čuvanje celera. Ne žuri – sačekaj hladnoću!

Celer se vadi što kasnije, idealno u novembru, pred prve ozbiljnije mrazeve.

Nakon vađenja, čuva se na sledeće načine:

  • u trapovima – do 2–3 meseca
  • u hladnjačama – do 5 meseci na 0 °C, uz 90–95% vlažnosti vazduha

Tako ostaje svež, čvrst i pun ukusa – spreman za prodaju, pijacu ili zimnicu.

Pročitajte i ovo:

Leave a Reply