You are currently viewing KOJA JE VAŽNA STVAR ZA ZDRAV RAST I BOGAT ROD PARADAJZA

KOJA JE VAŽNA STVAR ZA ZDRAV RAST I BOGAT ROD PARADAJZA

ZAKIDANJE ZAPERAKA KAO VAŽNA MERA U POVRTARSTVU

Paradajz je jedna od najčešće gajenih biljaka u domaćim baštama i plastenicima. Iako se na prvi pogled čini jednostavnim za gajenje, kako bi se dobili zdravi, ukusni i sočni plodovi, potrebno je posvetiti pažnju pravilnoj nezi. Jedan od najvažnijih agrotehničkih postupaka u proizvodnji paradajza jeste zakidanje zaperaka. Za ovo mnogi početnici ne znaju, a upravo ta greška može značajno smanjiti rod.

Zaperci, ili zalisci, su bočni izdanci koji izrastaju iz pazuha između glavne stabljike i listova biljke paradajza. Iako deluju kao prirodni deo rasta, njihovo nekontrolisano razvijanje dovodi do prekomernog grananja biljke, povećane lisne mase, smanjenog provetravanja i slabijeg pristupa svetlosti granama sa plodovima.

Najveći problem koji zaperci stvaraju jeste to što odvlače energiju biljke sa glavne stabljike i formiranih cvetova na nepotrebne bočne izdanke. Rezultat toga je manji broj plodova koji često kasne sa zrenjem i nisu kvalitetni.

Zakidanje zaperaka omogućava biljci da zadrži pravilan oblik, bolju cirkulaciju vazduha između listova, optimalno osunčavanje i ravnomerno dozrevanje plodova. Time se direktno smanjuje rizik od razvoja gljivičnih bolesti, poput plamenjače i pepelnice, koje se lako šire u zbijenom i vlažnom biljnom sklopu.

Zaperke je najbolje zakidati kada su mali, dugi 3 do 5 centimetara. U toj fazi su mekani i lako se uklanjaju prstima. Važno je da se to radi pažljivo, kako ne bi došlo do oštećenja stabla ili listova.

Idealno vreme za ovu operaciju je ujutru, po suvom i sunčanom vremenu. Tada su biljke čvrste, a rane koje nastaju prilikom zakidanja brzo zarastaju. Ukoliko se zaperci uklanjaju po vlažnom vremenu, povećava se rizik od prodora patogena kroz sveže rane.

Nisu sve sorte paradajza iste kada je u pitanju potreba za zakidanjem zaperaka. Indeterminantne sorte, koje ne prestaju da rastu tokom sezone i daju plodove postepeno, zahtevaju redovno zakidanje. Sa druge strane, determinantne sorte, koje rastu do određene visine i rađaju odjednom, obično se ne zakidaju jer prirodno formiraju kompaktniji oblik.

Ipak, i kod determinantnih sorti ponekad je potrebno ukloniti po neki zaperak kako bi se biljka bolje provetravala, naročito u gustoj sadnji što je često u plastenicima.

Osim zakidanja zaperaka, u toku vegetacije preporučuje se i uklanjanje donjih listova, naročito onih koji dodiruju zemlju. Time se dodatno smanjuje rizik od bolesti i poboljšava cirkulacija vazduha. Na kraju vegetacije, kod sorti koje se uzgajaju na štapu, može se ukloniti i vrh stabla kako bi biljka svu energiju usmerila na zrenje već formiranih plodova.

Redovnom negom biljke, pravilnim oblikovanjem i pažljivim uklanjanjem zaperaka, svaki baštovan – bilo početnik ili iskusni uzgajivač – može ostvariti odlične rezultate.

Ako želite da saznate još o bolestima paradajza, klliknite na link ispod

Leave a Reply