You are currently viewing ŠTA BI TREBALO DA ZNATE O KELJU?

ŠTA BI TREBALO DA ZNATE O KELJU?

Kelj je dvogodišnja biljka iz porodice krstašica. Izdržljiviji je od kupusa i odlično podnosi visoke temperature, sušu, ali i mraz, pa bez problema prezimljava u našem podneblju. Iako nije baš omiljeno povrće usled specifičnog ukusa, postao je omiljena nammirnica koju preporučuju mnogi nutricionisti. Zbog toga je proizvodnja kelja sve popularnija među domaćim proizvođačima.

Bogat je vitaminom C, kalijumom i proteinima, pa ima izuzetnu biološku i hranljivu vrednost. U 70 grama glavice, nalazi se oko 33 kalorije, 2 g proteina, 1 g vlakana i 0,47 g lipida, što ga čini odličnim izborom u zdravoj ishrani.

Kelj ima visoke zahteve kada je reč o kvalitetu zemljišta. Najbolje uspeva na humusnim, dubokim i strukturnim zemljištima sa dobrim kapacitetom za vodu i vazduh i pH vrednošću između 6 i 6,5 (blago kiselo zemljište).

Kao predusevi za kelj preporučuju se leguminoze poput graška, pasulja, boba, sočiva, zatim krastavac, krompir i strne žitarice. Nakon prirodnih i veštačkih travnjaka takođe daje odlične rezultate.

Kelj ne podnosi monokulturu pa se na istu površinu može saditi tek nakon 3 do 4 godine, čime se smanjuje rizik od pojave bolesti i štetočina. Osim toga, kelj je i odlična predkultura jer posle berbe ostavlja mnogo organske mase i zemljište gotovo bez korova.

Osnovna obrada zemljišta za proizvodnju kelja obavlja se u jesen dubokim oranjem do 30 cm. Preorane brazde se ostavljaju do proleća, kada se pristupa finalnoj pripremi.

Prilikom pripreme zemljišta, poželjno je dodati dobro zgoreli stajnjak, a uz osnovno đubrenje i kompleksno NPK đubrivo, kako bi biljke imale optimalne uslove za rast.

Za ranu prolećnu proizvodnju, seme kelja se seje u tople leje, plastenike ili staklenike tokom novembra i decembra. Ipak, kelj se može sejati i gajiti tokom cele godine, u zavisnosti od sorte.

Rane sorte se sade na razmak 40 x 40 cm ili 50 x 50 cm, dok se za krupne sorte preporučuje razmak 60 x 40 cm ili 65 x 50 cm. Dok su biljke mlade, potrebno je redovno zalivanje i uklanjanje korova plevljenjem. Kasnije bujna zelena masa sama sprečava rast korova, ali u slučaju napada štetočina, moguće je primeniti odgovarajuća zaštitna sredstva.

Berba kelja obavlja se ručno, rezanjem glavica. Zanimljivo je da kelj izložen hladnoći postaje slađi i blažeg ukusa, ali se taj proces može ostvariti samo na suncu ne u zamrzivaču. Zato je najbolje da se kelj bere kada temperature padnu ispod nule.

Prinos zavisi od sorte:

  • rane sorte daju od 20 do 25 t/ha,
  • kasne sorte od 40 do 60 t/ha.

Kelj postiže odličnu cenu na tržištu, a zahvaljujući svojoj otpornosti i jednostavnoj tehnologiji, proizvodnja nije previše zahtevna. Lako se gaji i na otvorenom i u zaštićenom prostoru, a retko je pogođen bolestima i štetočinama.

Uz poštovanje osnovnih agrotehničkih mera, nema bojazni da nećete uspeti u proizvodnji kelja. Sve više potrošača prepoznaje njegovu nutritivnu vrednost i raznovrsnost u kuhinji. Od kelja se mogu spremati ukusna jela, supe, čorbe i sveže salate, baš kao i od kupusa.

Stoga predlažem da isprobate posle sarmice od kelja. Ide uskoro post i ovo je veoma jednostavno jelo

Leave a Reply