Tema pesticidi u hrani postaje sve aktuelnija, jer nas mediji i reklame uveravaju da je svaka jabuka zdrava ako je samo operemo. Ali da li je to zaista istina?
Pesticidi u hrani. Šta zapravo unosimo u telo?
Uzmete jabuku, operete je pod mlazom hladne vode, obrišete i pomislite kako ste isprali sve naslage prethodno upotrebljene hemije. Međutim, kada govorimo o pesticidima u hrani, istina je da u toj jabuci može biti i do 12 ostataka različitih otrova. Neki su zabranjeni u Evropskoj uniji, ali se i dalje koriste u Srbiji i zemljama u regionu.

Pesticidi u hrani su postali nevidljiva svakodnevica jer se nalaze se u skoro svi poljoprivrednim proizvodima. Jabuka je oduvek bila simbrol zdravlja , ali pesticida osim u njoj ima i u jagodama, grožđu, breskvama, krastavcima, pa čak i u hrani za bebe. Problem je u tome što mi ne unosimo jedan pesticid, već koktel hemikalija za koje niko nikada nije ispitao kombinovano delovanje na ljudsko zdravlje.
ŠTA SU PESTICIDI
Pesticid je zajednički naziv za sva hemisjka sredstva koja se koriste u zaštiti bilja. To je širok pojam. Tu spadaju: insekticidi koji se upotrebljavaju za uništavanje insekata, fungicidi za lečenje biljnih bolesti, rodenticidi za uništavanje glodara, herbicidi za uništavanje korova…itd..itd..
Pesticidi u voću i povrću: otrov koji ne ispira ni voda
Jedan od najčešćih saveta koje ćete čuti je da se dobro opere pod mlazom vode. To je u redu za spiranje prljavštine i prašine. Danas, međutim, većina pesticida nije samo na površini ploda, već je apsorbovana u tkivo biljke. Zbog toga se kao poseban problem javljaju pesticidi u hrani.

Ovi tzv. sistemični pesticidi ne mogu se sprati, ni sodom bikarbonom ni sirćetom. Kada jedete „savršen“ paradajz iz supermarketa ili kupljen na zelenpj pijaci, budite sigurni da jedete i ono čime je zalivan, prskan i tretiran mesecima.
U Srbiji se godišnje proda više od 4.000 tona pesticida, a broj neprijavljenih i ilegalnih sredstava, niko ne zna.
Zanimljivost! Za uništavanje vaši, koriste se pesticidi (insekticidi) sa sistemičnim delovanjem. Vaši sisaju sokove biljaka pa je potrebno da biljka usvoji insketicid i unese u svoje sokove kako bi se vaši otrovale sisajući te sokove koje sada nose insketicid u sebi.
„Dozvoljene količine“ mit moderne poljoprivrede
Čućete često da su pesticidi u hrani koju konzumiramo „u dozvoljenim granicama“. Ali ko određuje te granice?
„Dozvoljena količina“ se odnosi na jedan pesticid po jedinici proizvoda. Problem je što niko ne uzima u obzir sinergijsko delovanje više hemikalija zajedno. U praksi to izgleda ovako:
– jabuka sadrži po malo 5 različitih pesticida, svaki ispod dozvoljene granice,
– ali njihov efekat zajedno može biti opasniji nego da ste uneli jedan u većoj dozi.
Još ozbiljnije. Da bi jedan preparat za zaštitu bilja dobio upotrebnu dozvolu, potrebno je da se podvrgne višegodišnjim ispitivanjima na životinjama. Najčešće na pacovima, kunićima i ribama. Ispitivanja na ljudima ( bar legalnim putem) nisu poznata pa nema ozbiljnih istraživanja uticaja na decu, trudnice, starije i ljude s hroničnim bolestima jer su ispitivanja na ljudima zabranjena

Kako nas truju u legalnim okvirima
U zakonu sve izgleda čisto dok u praksi to izgleda malo drugačije. Često se koriste pesticidi koji su zabranjeni u EU dok se kod nas još uvek mogu naći. Evo nekih aktivnih materija koje su bile u sastavu preparata za zaštitu bilja koji su korišćeni.
- atrazin – zabranjen u EU od 2004, povezuje se s hormonskim poremećajima
- chlorpyrifos – zabranjen zbog rizika od neuroloških oštećenja kod dece
- paraquat – zabranjen u EU jer izaziva smrtonosna trovanja i oštećenja pluća
- dinitroortokrezol – ovo je formula za Kreozan, koji je snažan otrov i koji se godinama koristio za zsimsko prskanje. Imaop je veliku efikasnost jer je uništavao sve, od spora gljivica do larvi i odraslih insekata. Trovao je i glodare, ptice, imao postojanu žutu boju, dospevao u podzemne vodotokove.
Na pijacama i u marketima – niko vam ne može garantovati da to što jedete nije tretirano ovim supstancama. Ako ne kupujete direktno od poznatog proizvođača ili ne uzgajate sami, rizik postoji.

Supermarketi i veliki trgovački lanci su obavezi da vrše rigorozne kontrole na ostatke pesticida sve robe koju kupuju od proizvođača. To je jedan od problema, za one koji ne mogu da se plasiraju kao dobavljači upravo iz tih razloga, jer koriste ili nedozvoljene npreparate ili ne poštuju karencu ( minimalan broj dana koji je potrebno da prođe od tretiranja). I šta mislite, gde završi svo to povrće koje nije dobilo dozvolu za market? Na kvantašima pa kod preprodavaca na pijacama, ge niko decenijama nije izvršio kontrolu niti jednog proizvoda!!!! A dana se na pijacama prodaje sve.
Primeri iz prakse i laboratorijske analize
U Srbiji je tokom 2023. godine analizirano 367 uzoraka voća i povrća. Od toga:
- 17% je sadržalo pesticide iznad dozvoljene granice
- 38% je imalo više od 3 različita pesticida u jednom plodu
- najkontaminiranije voće su: breskve, grožđe i jabuke
- najkontaminiranije povrće: krastavci i paprika
A to je ono što je došlo na analizu. Koliko toga nikada nije testirano, ostaje pitanje.

Ima li izlaza? Ima ali morate sami
Pre zaključka, moram da podvučem ono što ide u korist pesticida a to je da bez njihove upotrebe ne bi bilo dovoljne hrane.
Više o tome možete da pročitate ovde https://zelenanit.rs/pesticidi-i-njihova-primena-2/
Kao izlaz se nameće organska proizvodnja. Međutim, ona nije masovna i takvih proizvoda nema doovoljno za sve a i tu ima prevara. Sopstvena bašta može da bude izbor na terasi, dvorištu, vikendici, pa i na prozoru, ali i tu su količine više nego minimalne i ne možete baš sve da proizvedete. Tamo gde ima prostora i uslova, da se koriste domaće sorte koje često imaju manje zahteve za prskanje.
Ono što sve ohrabruje i daje nadu su domaći proizvođači, ljudi koje poznajete, koji vode računa i prskaju samo kada mora.
Jedan tip proizvodnje koji je više od decenije u masovnoj proizvodnji a posebno kada je jabuka u pitanju, je integralna proizvodnja. O tome možete da pročitate u tekstu ispod.