You are currently viewing Šta nam poručuje masovno uginuće pčela? Problem je mnogo veći nego što izgleda

Šta nam poručuje masovno uginuće pčela? Problem je mnogo veći nego što izgleda

Vest o hiljadama uginulih pčela više nije retkost. Gotovo svake godine iz različitih delova Srbije stižu vesti i fotografije praznih košnica i očajnih pčelara koji preko noći ostanu bez društava koja su stvarali godinama.

Kada nestanu pčele, posledice osećaju i voćari

Malo ljudi razmišlja o tome koliko svakodnevno zavisimo od pčela. One najvažniji oparšivači, voća, povrća i brojnih ratarskih kultura. Bez njihovog rada prinosi mnogih biljaka bili bi znatno manji, a kvalitet plodova lošiji.

Zato svako masovno uginuće pčela predstavlja upozorenje da je narušena ravnoteža u prirodi.

Pčelari često kažu da su pčele prvi pokazatelj da u životnoj sredini nešto nije u redu.

Zašto dolazi do uginuća

Jedan uzrok gotovo nikada ne postoji. Na pčelinja društva istovremeno utiču klimatske promene, dugi sušni periodi, nagle promene temperature i nedostatak polena.

Veliki problem predstavljaju i nepravilna primena sredstava za zaštitu bilja, kao i bolesti i paraziti, među kojima je najpoznatija varoa.

Kada se više nepovoljnih faktora poklopi u isto vreme, pčelinja društva teško uspevaju da se oporave.

Prazna košnica znači mnogo više od izgubljenog meda

Bez dovoljno pčela smanjuju se prinosi jabuka, krušaka, trešanja, višanja, šljiva, malina, suncokreta i brojnih drugih kultura.

Na kraju posledice osećaju i proizvođači hrane i potrošači.

Mogu li se gubici zaustaviti

Pčelari poslednjih godina ulažu mnogo više vremena u negu društava nego ranije. Redovno prate zdravstveno stanje pčela, vode računa o suzbijanju varoe i sele košnice na područja gde ima dovoljno paše.

Istovremeno, stručnjaci sve češće apeluju da se sredstva za zaštitu bilja koriste odgovorno i isključivo u vreme kada pčele nisu aktivne.

To nije važno samo zbog pčelarstva. To je važno zbog cele poljoprivrede.

Pčele nam šalju upozorenje

Masovno uginuće pčela nije vest koja traje jedan dan. To je signal da se u prirodi dešavaju promene koje ne bi trebalo ignorisati.

Ako nestanu oprašivači, posledice neće biti vidljive samo u pčelinjacima. Osetićemo ih na pijacama, u voćnjacima i na trpezama.

Zato priča o tome zašto su uginule pčele nije samo priča o medu. To je priča o hrani, prirodi i budućnosti poljoprivrede.

Pročitajte i ovo

Leave a Reply