You are currently viewing HAMBURG GRAD ŠUME, KIŠE I BELIH NOĆI

HAMBURG GRAD ŠUME, KIŠE I BELIH NOĆI

JEDAN OD LEPŠIH GRADOVA U NEMAČKOJ

Kako sam odlučio da posetim Hamburg? Pa, bila je to jednostavna računica. Pozvala me drugarica da dođem kod nje u goste a ni u najluđem snu nisam pomislio da ću naći jeftine karte i to za vikend, petak na ponedeljak.  Air Serbia, zna prijatno da izenadi. Pronašao sam odlazak u petak rano ujutro ( mrzim te “pekarske” letove) a povratak u ponedeljak, večerni let i to za 99 € u oba smera. Tako da dva sata i deset minuta leta iz Beogra  i eto mene u  Hamburgu koji važi za  jedan od najzelenijih gradova Evrope.

Naravno, po sletanju  me je dočekalo neprijatno iznenađenje. Uspešno povezivanje na  WiFi-a na aerodromu u Hamburgu je nemoguća misija. Ako uspete da se konektujete i imate nesreću da ga nekim čudom ga uzgubite, ćao...ne pokušavajte uzalud da se ponovo konketujete jer ćete samo uzalud kidati nerve.

Grad  parkova i lošeg vremena

Hamburg opisuju kao grad šuma i parkova. Svaka druga ulica vodi do nekog parka, drvoreda ili guste šume. Gradska arhitektura je impresivna, posebno u centru koji je jedan od najlepših delova. Međutim, iako sve izgleda lepo i idilično, postoji  problem a to je vreme.

Boravio sam u Hamburgu početkom juna i nisam slušao savet  da ponesem toplu garderobu. Pouzdao sam se u vremensku prognozu koja je obećavala prijatnih 22°C i sunce. Na žalost dočekalo me je suprotno. U junu može biti hladno kao u martu. Smene kiše i oblaka su bile tako česte da nisam bio siguran da li su mi potrebni: kišobran, kabanica ili čamac. Povremeni sunčevi zraci su dolazili tek negde oko 23h, jer dan traje kao da ste u sred belih noći, a kada se konačno smrkne, već ste toliko iscrpljeni čekanjem da kiša prestane, da vam nije ni do čega. Međutim i pored takvih vremenskih neprilika rešio sam da se lepo provedem i odmorim i nisam se pokajao.

Nećete ostati gladni čak i ako ste najveći probirač

Ljudi  su izuzetno ljubazni i prijatni. Što se hrane tiče na raspolaganju su vam sve kuhinje sveta na jednom mestu. Bukvalno, kad god poželite da jedete, možete birati između italijanske paste, tajlandske, meksičke hrane ili nekih egzotičnih jela za koje niste ni znali da postoje. Kada sam probao hamburške kobasice, ipak sam osetio pravi, autentični duh Nemačke. Ili barem tako mislim. I naravno, pouzdano znam da naziv za hamburger nije nasatao u Hamburgu. Ako rešite da sami spremate hranu na raspolaganju je milion vrsta hleba bez aditiva i hemijskih dodataka. Jedino jagode i tresnje  prodaju na gram, jer su izuzetno skupo voće dok su cene ostalih prehrambenih proizvoda daleko ispod cena koje su kod nas.

Hamburg ima neki svoj poseban šarm. Možda zbog  čudnog spoja prirode i urbanog života, možda zbog tog osećaja da ste u metropoli, a opet negde blizu šume. Možda je zbog ljubaznih ljudi ili zbog neverovatne hrane. Ili jednostavno zbog toga što, kada se na kraju dana povučete u svoju sobu, shvatite da ste upravo proveli dan u jednom od najzanimljivijih i najraznovrsnijih gradova Evrope.

Grad je zbog prvenstva u fudbalu bio poprilično prazan. Svako ko je mogao i imao gde, se na vreme evakuisao plašeći se mogućih nereda koji obično izazivaju navijači. I njih je u grupama bilo zaista puno ali i isto toliko policije koja je sve vreme bila prisutna. Ali svakako ta " pustoš " nije umanjila   posebnost Hamburga u odnosu na druge gradove u Nemačkoj.

Ima i neke male uvrnutosti

Po pričama, ovde žive malo bogatiji, što se vidi i po arhitekturi i uređenosti. Bio sam smešten u jednom običnom stanu u jednom od mnogobrojnih stambenih blokova koji su na obodu grada. Nije to periferija, već nekih pet do sedam stanica od centra. Međutim u sred stambenog bloka nikle su male ljupke šarene vikendice. I kako su mi domaćini rekli, nikada ni u jednoj od tih kič kućica nisu videli da iko boravi a meni su te kućice ličile  na priču o “Snežani i  sedam patuljaka”.

Stambeni blokovi su uredni, čisti sa igralištima za decu. Interesantno mi je bilo to, što  neke zgrade imaju na vrhu kuke koje sluze za unošenje namestaja.

Ptice koje su se prilagodile životu u gradu

Malo sam istrazivao neturističke delove grada. Toliko cvrkutavih ptica i šume i nisam video nigde. Stambene četvrti su jednostavne, bez neke raskošne arhitekture kakva je recimo u Buenos Airesu, ali drvoredi su obavezni. U centru u jednom od mnogih povećih parkova, je jezero. Međutim, zanimljivo je da se čovek  brine samo o čistoci, dok ostalo reguliše priroda.

Subotom je u delu gde sam  odseo svake subote  vašar tj buvljak gde svako donese sve ono što misli da mu je višak i tu prodaje. Za jednom tezgom je porodica sa decom prodavala bakine kolače. Znate one proste patišpanjove sa višnjama, jabukama, pa kuglofe, milihprote i tako te obične i suve. Al red beše poduži.

U gradu nema sivila i monotonije. Boje na fasadama su obavezne. Nema nedovršenih kuća uraslih u korov.

Gradski prevoz je posebna priča

Cene nisu niske za neku vrstu vozova ili metroa. Linija ima na desetine u svim pravcima i karta u jednom smeru je od 3 do 7.5 € što nije malo. Međutim, kontrola karata ne postoji. To vam svakako ne daje slobodu da probate da se vozite bez karte. Istina, za sve vreme vozikanja tamo-vamo nisam video da je iko kontrolisao, no verovatno se i to povremeno radi. Možete da se nadate da vas za vreme vašeg boravka niko neće uhvatiti, ako odlučite da se vozite bez karte, ali ako se desi da vas zateknu bez karte, e onda ćete se naći u velikom problemu.

Turističke znamenitosti i šoping

Od turističkih atrakcija lepo je da se provozate brodićem i vidite grad iz druge perspektive. Valjalo bi da posetite i luku ali na mene nije ostavila neki poseban utisak. Hamburg je na karti ucrtan tako da izgleda da je na samoj obali okeana ali to nije baš tako. Do okeana ima podosta, a kako sam bio ograničen brojem dana, ostavio sam to za neku drugu priliku ukoliko je bude bilo. Zgrada opere ostavlja utisak, posebno ako ste ljubitelji ove vrste umetnosti i znate da su u njoj nastupale mnoge svetski poznate veličine, poput Dominga, Karerasa, Marije Kalas i drugih istaknutih umetnika iz celog sveta pa i iz Srbije.

Što se kupovine tiče, Nemačka nije upisana  na karti svetske mode i Nemci prosto nisu među najlepše odevenim svetom te je šetanje po bulevarima sa buticima samo traćenje vremena. Noćni život svakako da postoji, ali kako je bilo vreme prvenstva u fudbalu, nije bilo baš poželjno da se izlazi noću, iako se smrkava tek oko ponoći.

Stadpark kao deo divlje prirode u sred grada

Međutim ina još jedno mesto koje nikako ne bi smeli da propustite a to je Stadpark. On obuhvata veliki kompleks koji čine: jezera, guste šume, trava meka kao tepih i mnoštvo isprepletanih pešačkih i biciklističkih staza. Jezero je dovoljno veliko da ima uređenu plažu pa čak i ronioce. Naravno, bilo je hladno za vreme mog boravka ali sam video nekoliko ronilaca koji su bili zauzeti nekim poslom ispod površine.

Ceo kompleks je ogroman i nemoguće je da se sve obiđe za jedan dan. Zanimljivo je da su sve staze uređene tako da iako prolaze kroz šumu, ne možete da se izgubite, jer ma kojom da idete, uvek ćete se ukrstiti sa nekom koja će vas dovesti na mesto  polaska.

Čitav taj koncept osmišljen je tako da se diše punim plućima. Ukoliko odlučite da roštiljate nije  problem, ali nakon završetka sav žar ćete morati da bacite u specijalne kontejnere za tu namenu kako bi se mogućnost požara svela na najmanju moguću meru.

Park je podeljen na delove pa postoji deo sa jezerom, šumom, igralištima, šetalištima. Tu je i opservatorija, kompleks sa ružičnjacima i da ne nabrajam dalje. Meni je sve to ličilo kao je neko odvalio poveći deo prirode i postavio ga baš tu, da se uživa u svakom segmentu veoma pažljivo čuvane i negovane prirode.

HAMBURG je definitivno moćan grad.

Leave a Reply