BEZBEDNO KUPANJE U JADRANSKOM MORU UZ OPREZ
I ako sam veliki ljubitelj mora a posebno Crne Gore, gde provodim leta od detinjstva a sada boravim i duže, ne mogu a da ne podelim sa vama muku koja me muči već godinama a to je čistoća mora i obale.
Upravo zbog toga što sam posebno vezan za ovo podneblje i Boku Kotorsku još više me boli što se o moru i priobalju uopšte ne vodi računa Obala se devastira, đubreta na sve strane jer uopšte ne vodimo računa i mislimo da će more da reši sve. Ali da krenem redom.
MORSKO DOBRO SAMO NA PAPIRU
I ako se stalno govori o razvoju turizma i puno se uradilo, počev od infrastrukture i izgradnje hotela, skoro ni malo se nije povelo računa o onima koji nisu gosti hotela, koji letuju u privatnom aranžmanu ili prosto imaju kuće po nekim naseljima i isto kao i obični turisti, su došli na more da bi se kupali i sunčali. E baš tim stanovnicima manjih i većih mesta, koji uredno izmiruju sve dažbine državi u vidu poreza i urednog plaćanja računa lokalnim ustanovama i plus ostavljaju gomilu para kupujući sve, od građevinskog materijala pa sve do hrane i kućne hemije. E baš njima je uskraćeno pravo na kupanje jer su već godinama svedoci kako ima pred očima nestaje plaža tj obala, koja se uzurpira od strane onih bogatih i moćnih, koji besprizorno ne samo da zauzimaju plaže na kojima zidaju što legalne što nelegalne objekte već ulaze duboko u more praveći ponte i zabranjuju bilo kakav pristup komšijama koji su tu preko 50 godina.
Konkretno, žitelji naselja Krašiči, koje je u nadležnosti opštine Tivat i nalaze se u tivatskm zalivu su možda jedino mesto koje ne može da reši taj problem. Žalili su se, pisali molbe, proteste, tužbe i šta sve nisu pokušali da bi sprečili nestajanje plaža, ali nadležni su smo slegnuli ramenima uz saosećanje i razumevanje ali bez da su prstom mrdnuli da se taj problem i reši.

Morsko dobro nestaje i ako je zakonom zaštićeno područje i što je najvažnije baš to Morsko dobro se ucrta u katastar kao parcela na kojoj postoji ponta veštački napravljena od nasutog kamenja i betona. Uostalom, zna se kako nasatju ponte zar ne? Ali za jedno naselje ( koje tokom sezone što od domaćina što od vlasnika kuća i stanova i njihovih gostiju ) ima oko 10 000 stnovnika nema ni gradsku plažu!!!
KOLIKO JE MORSKA VODA ČISTA I BEZBEDNA ZA KUPANJE?
Ovo je već diskutabilno pitanje jer smo ovog leta imali nekoliko naleta izuzetno prljave vode, te su na javnim plažama bile podizane crvene zastave uz obaveštenje da je nebezbedno za kupanje i da se može kupati na sopstvenu odgovornost, usled izlivanja fekalnih voda!!!!????
Društvene mreže su bila obasute snimcima kako sadržaj iz kanalizacije teče po sred plaže i pravac u more. Na plaži Plavi Horizonti koja je uvek imala plavu zastavu, sredinom avgusta je bilo zabranjeno kupanje usled fekalnih voda, što je svakako nedopustivo.
Institut za biologiju mora u Kotoru se bavi ispitivanjem kvaliteta morske vode i te rezultate dostavlja u Morsko Dobro koje je dužno da ih prezentuje putem sredstava javnog informisanja. Lokalni mediji veoma retko, štaviše nikada ne objavljuju te rezultate. Ali otkuda fekalni izlivi u moru? Verovali ili ne, sa jahti, čiji vlasnici i pored miliona koje imaju ne žele da plate u lukama pražnjenje rezervoara, jer im je jeftinije da taj sadržaj istresu u more, koje struje donesu u priobalje. Kazne za takve prekršaje postoje ali se ne sprovode. I ovo je velika sramota posebno što se radi tenedenciono bez ikakve ekološke svesti o zagađenosti i ugrožavanju zdravlja ne samo čoveka već i celog morskog životinjskog i biljnog sveta.
Kruzeri nisu pretnja jer oni zaista sve recikliraju a i u obavezi su da te kontejnere prazne na za to određenim mestima. I svako ko je putovao kruzerom dobro zna da na svakom ćošku piše da je najstrožije zabranjeno bacanje bilo kakvog otpada preko palube u more.
NESTANAK FLORE I FAUNE KAO POSLEDICA ZAGAĐENJA. RIBA LAV KAO PRETNJA
Kada je Boka u pitanju, tu je situacija malo bolja, jer po navodima stručnjaka iz Instituta za biologiju mora, kažu da se mnogo manje kanalizacije izliva u more usled sagrađenih prečistača, pa je voda u bokokotorskom zalivu u velikoj meri čistija u odnosu na prethodne godine i bezbedna je za kupanje. Ali voda nosi sve i svašta i stručnjaci koji rone, svedoče velikoj količini mulja koji je nataložen po dnu i koji polako uništava biljni i životinjksi svet. Temperatura mora raste ne samo na površini već i u dubinama, što za posledicu ima naseljavanje nekih predatorskih i invazivnih riba koje naseljavaju ovo područje. Riba lav je jedna od tih morskih predatora, koja je kada je ne samo lepa već i otrovna. O ribi Lav i ajkulama ću nešto kasnije u drugim tekstovima.
Kao posledica zagađenja dolazi do migracije ali i nestanka recimo morskih ježeva, koji su bioindikatori zagađenosti, jer tamo gde ih ima voda je sigurno čista. Nekada se na obalama Plavih Horizonata na okolnim kracima koji su stenoviti, moglo videti na stotine kolonija ježeva, koji su u velikoj meri otežavali pristup. Danas ih gotov uopšte nema, jer su nestali usled zagađenosti.
MIKROPALSTIKA POSEBAN PROBLEM
Osim zagađenosti mora generalno, veliki problem je i konzumacija ribe koja postaje opasna za upotrebu ukoliko je iz divljeg ulova jer je puna mikropkastike i otrova koji dospevaju usled zagađenja. Poseban problem predstavljaju i nesavesni ribolovci koji ukoliko koriste dinamit, pa za 50kg ribe pobiju deste puta više živih organizama u vodi što direktno što od udarnog talasa.
Po navodima stručnjaka, godišnje pojedemo jednu sim karticu usled mikroplastike koja je sveprisutna svuda oko nas.

UTICAJ ČOVEKA NA BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVET
Dakle zagađenje je gorući problem i moraće podhitno da se rešava. Čovek je nasilno zaposeo prirodno stanište morskog sveta koje pokušava da se prilagodi koliko god može. Iskoristiću priliku da napomenem, da kako su mi rekli stručnjaci koji se bave morem, ajkula i bilo koja druga životinja koja živi u moru će napasti samo ako se oseti ugroženom.

AJKULA KAO NEMAN IZ HOLIVUDSKE PRODUKCIJE
Prema rečima dr Ilije Ćetkovića, koji je mladi stručnjak i celu karijeru je posvetio istraživanju ajkula, navodi da je poslednji zabeleženi napad ajkule u Jadranskom moru bio 1974.godine u Hrvatskoj. Ajkule su zahvaljujući mašti scenariste i reditelja postale nemani koje tamane sve redom a posebno čoveka. To nije tačno, jer ajkula i ako predator se prvenstveno hrani ribom. U Jadrasnkom moru živi na desetine vrsta ajkula i kod svake ulovljene je vršena obdukcija ali nikada u želudcu nije nađemno ništa sem ribe. Tako da nikada nisu pronađeni ostaci delova tela čoveka ili neke druge životinje sem ribe.
Ajkule su bliske sestre ražama i potiči iz iste porodice, tako da ako se nekada ( nedaj Bože ) susretnete sa ajkulom, ne plašite se. E sada, realno ne bih poželeo ni sebi a ni drugima da se ikada sretenemo sa ovim ribama i ako kako dr Ilija priča, navodi da pomislim da su ajkule prave male maze.
U akvarijumu u sklopu Instituta za biologiju mora možete da vidite neke od ajkula koje se kod nas sreću kao i neke druge vrste riba, ukljulujući i ribu lav koja je otrovna ali i jestiva.

I ZA KRAJ JOŠ MALO O TURIZMU I EKOLOGIJI
Definitivno je nastupio kraj sezone. Sudeći po gužvama u saobraćaju ova sezona i nije bila tako loša. Turistički radnici kažu da je bila jedna og gorih. Kako god, Crna Gora ima potencijal u turizmu. Osim hotela potrebno je da se rekonstruišu i aerodromi u Tivtu i Podgorici jer tokom sezone koja traje od juna do septembra, prosto nemaju kapacitet za toliki obim avio saobraćaja.
Gostoljubivost, lepa priroda, lepe plaže i cene koje nisu ništa više od onih u Srbiji a u većini slučajeva su i niže, stvaraju uslove za sve veći dolazak turista iz Srbije i regiona.
Što se zagađenosti tiče, sve o čemu sam pisao smatraću incidentnom situacijom i ne tenedencioznim delovanjem, jer bi to bilo izuzetno loše. Još uvek ima mesta gde je more čisto, toplo i gde su plaže prave oaze mira i opuštanja. Crna Gora je za sve ljubitelje prirode raj na zemlji jer ima puno skrivenih plaža sa izuzetno čistim morem ali i onih uređenih sa ležaljkama i zabavom, pa ko šta voli. Na žalost problem zagađenja mora nije samo problem u Crnoj Gori, isti problem je i u Hrvatskoj, jer je Jadransko more postalo zagađeno svuda. Ono što je dobra vest je da je u Crnoj Gori još i najmanje zagađeno i da nije tolika alarmantna situacija. Činjenica je da je problem zagađenosti u celom Jadranu ali crvena zastava je na crnogorskom primorju podignuta možda par puta za celu sezonu, dok se recimo u okolini Splita podiže nekoliko puta nedeljno, što je velika razlika i ide u prilog Crnoj Gori.
Još jedan svetli primer je da je ove godine u Bokokotorskom zalivu voda bilo izuzetna, čista, prozračna i nadasve topla, bez i jednog naleta prljavštine što recimo prethodnih godina nije bio slučaj. Ove sezone, bar u Boki ste mogli da se kupate do mile volje i da ne razmišljate o tome da li će neko zagaditi ili ne, jer toga u Boki nije bilo i ako su krstarili i kruzeri i jahte. Bez ajkula razume se, koje su se sakrile negde u dubinama plavog Jadrana.