ŠTITASTE VAŠI spadaju među najupornije i najproblematičnije biljne štetočine, kako u voćarstvu i tako i na ukrasnim biljkama i sobnom cveću. Njihova pojava često zatekne proizvođače nespremne, a pokušaji suzbijanja neretko daju slabe ili kratkotrajne rezultate. Razlog za to nije jedan, već kombinacija bioloških osobina ovih insekata i grešaka koje se prave u praksi. Hajde da probam da vam olakšam posao u ukažem na neke momente, koji su važni za rešavanje ovog problema.
Biologija štitastih vaši – razlog njihove izdržljivosti
Osnovni problem kod suzbijanja štitastih vaši leži u njihovoj građi. Odrasle jedinke prekrivene su voštanim ili tvrdim štitom koji ih mehanički štiti od spoljašnjih uticaja. Taj štit ne predstavlja samo pasivnu barijeru, već i efikasnu zaštitu od insekticida, naročito kontaktnih preparata. Kada se preparat nanese, aktivna materija često ne dopire do tela insekta, već ostaje na površini štita, bez pravog efekta. I to je njaveći problem koji se javlja.

Dodatni problem je njihov način života. Štitaste vaši, su nepokretne ili slabo pokretne, čvrsto pričvršćene za biljku, gde sišu biljne sokove i istovremeno izlučuju mednu rosu. Upravo ta medna rosa stvara idealne uslove za razvoj gljivica koje izazivaju čađavost, što dodatno slabi biljku i smanjuje njenu fotosintetsku aktivnost. U takvim uslovima biljka strada i pre nego što se primeti pravi uzrok problema.
Zašto hemijska zaštita često ne daje rezultate
U praksi se često poseže za insekticidima čim se primeti problem, ali bez razumevanja razvojnog ciklusa štitastih vaši. Najosetljivija faza u njihovom razvoju su mlade larve, takozvane „puzavice-male gusenice“, koje još nemaju formiran zaštitni štit. Ako se tretman ne pogodi u tom trenutku, efekat je nikakav, bez obzira na jačinu preparata.
Još jedan razlog neuspeha je neredovno i površno tretiranje. Štitaste vaši su pametne i nalaze se na naličju listova, u pazuhu grana ili duž nerava, gde prskanje ne dopire dovoljno. Uz to, njihova sposobnost da prezime na biljci ili u pukotinama kore omogućava im da se svake godine iznova pojavljuju, često u još većem broju.
Kako pristupiti suzbijanju štitastih vaši na pravi način
Rešenje problema sa štitastim vašima zahteva strpljenje i kombinaciju mera. Brzopletost ne daje rezultat. Prvi korak je redovno praćenje biljaka, naročito u proleće i rano leto, kada se larve pojavljuju. Tada je moguće reagovati u trenutku kada su štitaste vaši najranjivije.
Mehaničko uklanjanje ima veliku ulogu, posebno kod manjih zasada i ukrasnih biljaka. Brisanje štitova vlažnom krpom, sunđerom ili mekanom četkicom često daje bolje rezultate nego neselektivno prskanje. Time se direktno smanjuje broj jedinki i olakšava delovanje kasnijih tretmana.

Kod hemijskog suzbijanja prednost treba dati sistemičnim preparatima ili kombinaciji sistemičnih i kontaktnih sredstava, uz obavezno dodavanje okvašivača. Okvašivač omogućava da rastvor bolje prodre ispod štita i dođe u kontakt sa insektom. Tretmane je potrebno ponavljati, jer jedan prolaz gotovo nikada nije dovoljan.
Kako sprečiti ponovno pojavljivanje štitastih vaši
Jedna od najčešćih grešaka je fokusiranje samo na trenutno suzbijanje, bez razmišljanja o prevenciji. Biljke koje su oslabljene, pređubrene azotom ili gajene u lošim mikroklimatskim uslovima znatno su podložnije napadu. Održavanje biljnog balansa, pravilna ishrana i dobra ventilacija zasada znatno smanjuju rizik od pojave štetočina.
Važno je i uklanjanje mrava, jer oni aktivno štite štitaste vaši zbog medne rose kojom se hrane. Dok god su mravi prisutni, borba sa štitastim vašima biće teža i dugotrajnija.
Njihovo suzbijanje nije jednokratna akcija, već proces koji zahteva razumevanje, upornost i kombinovanje više mera. Kada se problem sagleda celovito i kada se deluje u pravom trenutku, moguće je ne samo rešiti trenutni napad, već i dugoročno smanjiti rizik od njihovog ponovnog pojavljivanja.
Pisao sam i o krvavim vašima, pa nije loše da se podsetite
