You are currently viewing NAJLEPŠI HLEB KOJI SAM UMESIO IKADA
lepota je u mešenju hleba.

NAJLEPŠI HLEB KOJI SAM UMESIO IKADA

KUKURUZNO, RAŽANI PŠENIČNI HLEB SA SEMENKAMA

Dugo sam učio kako se mesi hleb i mislim da još uvek nisam savladao tu veštinu. Ma koliko da sam sledio silne recepte sa mreža, nikada mi nije uspevalo da bude kao što je bilo na slici. Međutim, nisam odustajao. Krao sam ideje, slušao savete iskusnih i malo po malo, uspeo da umesim hleb kakav želim. Koji miriše, ima hrskavu koricu i nadasve ukus.

Kada su neke ovakve veštine u pitanju mislim da improvizacija u velikoj meri može da da zadovoljavajući rezultat, pa je i hleb za koji vam dajem recept rezultat čiste improvizacije od ostataka brašna koje sam zatekao u kući.

Uglavnom radim sve odokativno ali u nekim gramima sastojci bi bili u ovom odnosu:

400g belog pšeničnog brašna

300g kukurznog (projinog) brašna

200g ražanog integralnog brašna

50g semenki bundeve sirovih

1 kafena kašika susama

50g pečenih slanih semenki suncokreta (toliko mi je ostalo u teglici pa sam stavio i njih)

¼ paketića pekarskog kvasca, oko 1 dl mleka za rastvaranje kvasca. Šećer i so idu po vašem nahođenju jer ja to ne stavljam! Da, tako je, ne stavljam ga u kvasac i nadođe i bez njega.

1dl ulja po izboru

Prvo sam rastvorio po svim pravilima, kvasac u toplo mleko. Međutim, mrzelo me je da čekam te sam malo pogurao stvar. Sve suve sastojke i semenke, sam stavio u vanglicu gde ću da mesim a onda sam usuo kvasac koji nije nadošao i dodao ulje. Zamesio sam mlakom vodom, i formirao lopticu srednje veličine koju sam ostavio da raste u keramičkoj posudi koju sam obložio pekaćim papirom. Topla voda je dala dovoljno energije i tolote da gljivice kvasca počnu da rastu i bubre i da dižu testo, koje je naraslo za nepunih četrdesetak minuta.

Kada je hleb narasto skoro dva i po puta, došlo je vreme da ide u rernu koju sam prethodno ugrejao na 220° C. Hleb sam stavio da se peče na toj temperaturi oko 10 minuta a potom sam smanjio temeprturu na 200° C i pekao još četrdeset minuta. Namerno nisam uključivao ventilator, jer sam zaključio da se hleb bolje ispeče bez pomoći ventilatora koji poprilično suši.

Nakon tih skoro sat vremena pečenja na različitim temperaturama, odmah sam izvadio iz posude i ostavio da se ohladi.

Ne mogu da vam opišem kako mi je ispao dobar hleb. Mirisao je na onaj pravi domaći što zapravo i jeste, a o ukusu ne bih dužio. Otvorili smo teglu ajvara i pronašli zaturene čvarke u fižideru i smazali pola hleba za tili čas.

Probajte i vi...siguran sam da ćete uspeti. Srećno!

Leave a Reply