You are currently viewing PRAVILNO ĐUBRENJE BILJAKA U POVRTARSTVU

PRAVILNO ĐUBRENJE BILJAKA U POVRTARSTVU

Da bi biljke napredovale potrebna im je hrana koju im dajemo đubrenjem. Đubrenje u povrtarstvu nije samo dodatna mera, već osnovna praksa koja direktno utiče na količinu, kvalitet i ukus plodova. Biljke uzimaju hranljive materije iz zemljišta, a kako rastu, te rezerve se troše. Ako ih ne nadoknadimo, zemlja postaje siromašna, a biljke gladne pa nema prinosa. Zbog toga je važno da se uvek uradi analiza zemljišta.

Najvažnija biljna hraniva za nesmetan rast biljaka su:

  • Azot (N) – podstiče rast zelene mase i listova. Previše azota vodi u „bujnu, a jalovu biljku“ – ima više listova a manje cvetova pa nema ploda. Ne preterujte sa azotom kod biljaka koje cvetaju!
  • Fosfor (P) – pomaže razvoju korena i cvetanja.
  • Kalijum (K) – zaslužan za formiranje ploda, otpornost na bolesti i sušu.

Pored njih, biljke trebaju i mikroelemente poput magnezijuma, gvožđa, bora, mangana i cinka – u manjim količinama, ali bez njih biljka ne funkcioniše kako treba.

  • stajnjak – kralj đubrenja. Poboljšava strukturu zemljišta i sadrži sve hranljive materije. I realno nezamenjiv je, posebno u organskoj proizvodnji. Nevolja je što ga sve manje ima.
  • kompost – domaća verzija koji lako možete da napravite. Zgodan je kod male proizvodnje.
  • mikrobiloška đubriva – u poslednje vreme su izuzetno popularna ne samo za organsku proizvodnju, jer su na bazi mikroorganizama i nisu hemijska a daju odličan efekat
  • NPK đubriva – sadrže azot, fosfor i kalijum u različitim odnosima (npr. 15:15:15).
  • Specijalna đubriva – prilagođena za pojedine kulture ili faze razvoja, najčešće su u tečnom stanju i koriste se za prihranu biljaka preko lista

Ovde se opet vraćamo na analizu zemljišta koja je važan pokazatelj rasporeda makro i mikroelemenata, pa shodno dobijenim rezultatima planirajte đubrenje.

  • pre sadnje – obavezno osnovno đubrenje: uneti stajnjak, kompost ili NPK u zemljište.
  • tokom rasta – prihranjivanje (folijarno ili zalivanjem) u određenim fazama razvoja biljke.
  • ne đubri po principu „što više – to bolje“. Prekomerno đubrenje može da spali biljke ili da naruši balans hraniva.
  • korišćenje đubriva bez analize zemljišta.
  • prihrana u pogrešnim fazama (npr. fosfor kad biljka već plodonosi).
  • mešanje nekompatibilnih đubriva koji poništavaju dejstvo.
  • nedovoljno zalivanje nakon đubrenja – hraniva ostaju na površini i ne stižu do korena.

Pročitajte i ovo:

Leave a Reply