You are currently viewing ZAŠTITA ČOKOTA OD NISKIH TEMPERATURA

ZAŠTITA ČOKOTA OD NISKIH TEMPERATURA

Zima kuca na vrata i donosi prve ozbiljne mrazeve. Iako je jesen u toku, promenljivo vreme može da nanaese ozbiljne štete. Posebno je opasno, ako period visokih jesenjih temperatura smeni period niskih. To je moguće već sledeće nedelje.

U pojedinim delovima, temperatura bi mogla da padne i do –7°C, što znači da je vreme da se vinograd pripremi za zimske uslove. Zaštita čokota od niskih temperatura sada postaje prioritet svakog vinogradara.

Otpornost čokota na mraz, zavisi od sadržaja vode i organskih materija u biljnim tkivima. Posebno od količine skroba i šećera. Što je viši sadržaj šećera, to je veća otpornost na niske temperature. Niske i dugotrajne zimske temperature mogu izazvati ozbiljna oštećenja na organima vinove loze.

Koren loze izmrzava na –4 do –5°C, ali zbog svoje dubine uglavnom ostaje neoštećen. Ipak, rizik od izmrzavanja prizemnih delova čokota je realan, pa su preventivne mere od izuzetne važnosti.

Premda smo već postali sumnjičavi prema  najavama svake jeseni, da nas čeka oštra i duga zima, trebalo bi da ste na oprezu. I ove godine najavljuju isto.

Osnova zaštite leži u pravilnom izboru sorti i položaja za podizanje vinograda, ali i u zagrtanju čokota.
U jesen, tokom duboke obrade zemljišta, neophodno je zagrtanje prizemnih delova čokota, bez obzira na to da li se očekuju jaki mrazevi.

Kod niskih oblika čokota, zagrtanjem se treba pokriti najmanje 3–5 okaca na lastarima. Ako se primenjuje mešovita rezidba, zagrtanjem se pokrivaju lastari koji će se na proleće koristiti za rezidbu na lukove. Čokoti sa srednje visokim i visokim stablom, zagrću se u prizemnom delu sa kondirima koji služe kao zamena u slučaju izmrzavanja.

Zagrtanje se može obaviti mehanizovano, plugovima zagrtačima, uz kasniju ručnu korekciju. Sa zagrtanjem se počinje nakon berbe i završava do pojave jačih jesenjih mrazeva. U proleće se vinograd odgrće kada se zemljište prosuši i slegne.

Ako ipak dođe do oštećenja, sledeće su mere neophodne za revitalizaciju:

  • pravilna rezidba,
  • intenzivnija zaštita od bolesti i štetočina,
  • đubrenje radi obnavljanja vegetativnog i rodnog potencijala.

Ovde bi trebalo da budete obazrivi. Po jednim preporukama, u jesen ne bi trebalo da se đubri, dok po drugima je ta mera obavezna. Ipak, jesenje đubrenje vinograda obavlja se u fazi redovne eksploatacije. Na godišnjem nivou potrebno je obezbediti dovoljne količine fosfora, kalijuma i azota. Da bi se precizno odredile potrebe, preporučuje se analiza zemljišta.

Stajnjak, kao i fosforna i kalijumova mineralna đubriva, unose se u jesen pre obrade zemljišta, kako bi se oranjem unela u dublje slojeve.

Rezidba u rodnim vinogradima sprovodi se u periodu mirovanja loze. U toplijim područjima bez rizika od mraza, može se obavljati tokom cele zime. Naši klimatski uslovi zahtevaju rezidba u jesen, zimi ili rano u proleće, u zavisnosti od vremenskih prilika.

U manjim vinogradima tradicionalno se počinje rezidba na dan Svetog Trifuna (14. februara), zaštitnika vinogradara. Tada je obično prošao period najjačih mrazeva, a loza je spremna za početak vegetacije. Rezidba se nastavlja tokom marta i početkom aprila.

Leave a Reply