Ulazak u novu povrtarsku sezonu ove godine protiče uz znatno veće troškove proizvodnje. To nam već na startu otvara pitanje da li će potrošače ponovo dočekati skupo povrće. Proizvođači upozoravaju da su gotovo svi ključni inputi skuplji nego prošle godine. Cene neumorno rastu u svim segmentima. Ujedno dok je tržište i dalje nestabilno, a kupovna moć građana ograničena, postavlja se samo jedno pitanje. Kako izaći sa skupoćom na kraj.

Iako se setva i rasađivanje tek zahuktavaju, jasno je da će ova sezona biti jedna od zahtevnijih u poslednjih nekoliko godina. Ne samo za povrtare, već i za krajnje kupce.
Đubrivo, seme i energenti dodatno opterećuju proizvodnju
Najveći pritisak na povrtarsku proizvodnju dolazi od rasta cena mineralnih đubriva, zaštitnih sredstava i kvalitetnog semena. U poređenju sa prethodnom sezonom, mnogi proizvođači beleže izražena poskupljenja. Poskupeli su hibridi i preparati koji su neophodni za stabilne prinose i zaštitu.

Pored toga, energenti i dalje predstavljaju ozbiljnu stavku u ukupnim troškovima. Posebno kod plasteničke proizvodnje. Grejanje, električna energija i voda, dodatno povećavaju cenu proizvodnje. Bez tih ulaganja nema ni ranog povrća koje na tržištu postiže najbolju cenu. Mada, realno govreći, kod nas je rana proizvodnja povrća retka. Gotovo da je i nema, upravo usled visokih troškova proizvodnje.
Povrtari između rasta troškova i neizvesnog tržišta
Proizvođači se nalaze u nezavidnoj poziciji. Sa jedne strane suočeni su sa rastućim troškovima koje ne mogu da ignorišu, a sa druge sa tržištem koje često ne prepoznaje realnu cenu domaćeg povrća. Mnogi povrtari ističu da su prethodnih sezona radili na ivici isplativosti, oslanjajući se na dobru godinu i povoljne vremenske uslove.

Ukoliko se trend rasta inputa nastavi, deo manjih proizvođača mogao bi da smanji površine pod povrćem ili da odustane od pojedinih kultura, što dugoročno utiče i na ponudu na tržištu.
Da li će skupo povrće ponovo dočekati potrošače
Pitanje koje najviše zanima potrošače jeste da li će skupo povrće ponovo postati realnost na pijacama i u prodavnicama. Stručnjaci ocenjuju da će konačna cena u velikoj meri zavisiti od prinosa, vremenskih prilika i odnosa ponude i potražnje tokom sezone.
Visoke cene domaćeg povrća, država rešava tako što daje pare na uvoz tih istih proizvoda koji se proizvode kod nas. I nikada mi neće biti jasno, kako to da krastavac koji stiže iz Španije, bude jeftiniji od domaćeg? Kada se na nabavnu cenu dodaju troškovi carine, transporta i trgovačke marže, uvozni bude jeftiniji od domaćeg. Koji je na kraju karajeva i ukusniji.

Ukoliko vreme posluži proizvođače i prinosi budu dobri, postoji prostor da se deo troškova amortizuje. Međutim, svako ozbiljnije odstupanje, poput suše, mraza ili bolesti, vrlo lako može dovesti do rasta cena, jer su proizvođači već u startu opterećeni visokim ulaganjima.
Potreba za stabilnijom agrarnom politikom
Sve češće se čuje da bez dugoročnije i predvidivije agrarne politike nema stabilne povrtarske proizvodnje. Proizvođači očekuju jasnije mere podrške, naročito kada je reč o subvencijama za inpute i energente, kako bi mogli da planiraju proizvodnju i ponude tržištu povrće po prihvatljivijim cenama.
U suprotnom, pritisak će se neminovno preliti na krajnje kupce, a skupo povrće postaće pravilo, a ne izuzetak, što dodatno produbljuje jaz između domaće proizvodnje i potrošača.
Na kraju dajem i savet kod proizvodnje radada, kako da se uštedi
