You are currently viewing ŽIVOT NA SELU KAO PREDNOST

ŽIVOT NA SELU KAO PREDNOST

U svetu poljoprivrede u Srbiji, gde dominiraju povrće i ratarske kulture, Dragana Đurđević iz sela Vrelo pokazuje da i proizvodnja sukulenata može biti osnova za ozbiljan posao – ali i životne sreće. Ona nije izabrala život na selu zato što je morala, već zato što je želela. U svom dvorištu pronašla je i posao i mir, ali i dokaz da priroda ume da nagradi uporne i zaljubljene u biljke. Skoro dve decenije Dragana živi od cveća i ni jednog trenutka se nije pokajala jer je očigledno uspela da napravi odličan izbor i prepoznatljiv brend “cvetak zanovetak.”

Dok mnogi beže iz sela, Dragana je svesno odabrala da ostane.
„Ni jedna terasa ni gradski bulevar, ne mogu da zamene moje dvorište puno zelenila. Sloboda, tišina, priroda. To je za mene prava vrednost“, kaže Dragana, dok ispijamo kafu i jedemo sladoled, u bašti punoj zelenila uz žubor vode iz fontane i cvrkut ptica. Raj bez ikakve sumnje.

U moru tradicionalnih grana poljoprivrede, Dragana je odabrala cveće, sezonske vrste i čuvarkuće.

„Ulaganja su velika. Kvalitetni supstrati, đubriva, stalna pažnja. Ali ako ulažemo pametno, cveće se isplati. Ljudi vole cveće“, kaže Dragana.

Za razliku od povrća, koje ima svoju sezonu, ove specifične biljke prodaju se tokom cele godine. Rasadnik i proizvodnja sukulenata radi bez pauze. Proleće i jesen su udarni, a ostatak godine se koristi za sređivanje plastenika, kupovinu sadnica i pripremu za novi ciklus.

„Prodajemo direktno iz rasadnika, preko pijaca, cvećara i društvenih mreža. Ima i kupaca na veliko, i redovnih mušterija koji nas prate godinama“, objašnjava i dodaje: “Radni dan ne traje od 8 do 4. Ne postoji „prvi u mesecu“ ni garantovana plata. Ali postoji osećaj slobode. U sezoni se ne staje. Radimo svaki dan. Teško je, ali kad vidiš biljku koju si negovao kako raste i usrećuje nekog – sve ima smisla.“

Na poslednjem Festivalu cveća u Lipolistu, Dragana je osvojila treće mesto za najlepši štand.

„To mi je prva zvanična nagrada. Mnogo mi znači. Ne zbog prestiža, već zato što neko vidi i poštuje trud“, kaže ona. To potvrda, da i mala proizvodnja, ako je vođena srcem, ima svoje mesto u moru svakakvih koji nemaju dugoročnu viziju već instant po sistemu “uzmi pare i beži.”

Konkurencija u cvećarstvu postoji, ali to Dragani ne smeta.

„Srbija je veliko tržište. Ko radi kvalitetno, uvek će imati svoje mušterije. Ne gledam šta drugi rade – gledam da moje biljke budu zdrave i lepe“, objašnjava.

Kupci joj šalju slike biljaka koje su kupili, kako rastu i napreduju. Taj odnos joj je najvažniji.

Šesnaest godina u ovom poslu donelo je i dobre i teške trenutke.

„Puno puta sam poželela da odustanem. Nema odmora, pogotovo u sezoni. Ali ljubav prema biljkama uvek pobedi“, priznaje Dragana. Počela je skromno u jednom plasteniku sa nekoliko saksija. Hobi se pretvorio u profesiju. Skromna prodaja na pijaci i strpljivost i upornost, stvorili su rasadnik koji se i dalje razvija i raste kao i cveće koje se u njemu gaji i neguje.

„Život na selu nije lagan. Ali ko voli prirodu, ko je vredan i strpljiv – biće nagrađen. Pogled iz mog dvorišta, miris zemlje i biljke koje rastu – to je bogatstvo koje nijedna plata ne može da kupi.“poručuje Dragana i javlja se na telefon da ugovori i organizuje transport za još jednu porudžbinu.

Evo joše jedne priče sa sela

Leave a Reply