DA LI SE SRBIJA MOŽE POHVALITI DOBROM ČOKOLADOM?
Srbija je poznata po šljivovici, ajvaru, čvarcima i kajmaku ali nije sinonim za čokoladu i pored toga što se ona kod nas rado jede i proizvodi. Kada kažemo čokolada, taj pojam se vezuje za Belgiju i Švajcarsku i ako gotovo svaka zemlja danas ima konditorsku industriju koja između ostalog proizvodi čokoladu. Nemačka, Poljska, Grizuja, Rusija, Italija i da ne nabrajam više, proizvode svoje čokolade ali Belgija i Švajcarska su se nekako izdvojile i uspele da vremenom izgrade svoj brend i postanu pojam kada je čokolada u pitanju. Inače, pričamo o velikim fabrikama velikoj industriji dok ću o zanatskoj čokoladi i maloj proizvodnji u drugom tekstu u nastavku.

SRPSKA ČOKOLADA BI PALA NA PRIJEMNOM ISPITU O KVALITETU PO NORMATIVIMA EU
Današnja industrija čokolade poznaje na stotine vrsta najrazličitijih ukusa i mirisa, pri čemu su najpopularnije mlečne čokolade ali i one sa raznim dodacima tipa lešnika, suvog grožđa ili pak novijih vrsta sa kandiranim voćem pa do onih koje imaju dodatak bibera pa čak i ljute paprike. Međutim, da li ste se ikada zapitali šta jedna čokolada sadrži i šta je to što piše na deklaraciji i koji su to sastojci koji čine pravu čokoladu?

Na slici je prikazana deklaracija kakao table koju će prosečan kupac svrstati u čokoladu a što po sastavu iz deklaracije nije. Ali kupcu, koji nije u materiji, sve što liči na čokoladu je čokolada i to proizvođači koriste da u prodaju izbace nešto što samo podseća na čokoladu.
Danas i vrapci znaju da su osnovni sastojci crne čokolade: kakao masa ( zrno ), kako puter i zaslađivač. I to je osnova. Na žalost, današnja industrija u želji da smanji troškove proizvodnje a poveća kvantitet, često narušava kvalitet mnogih industrijskih proizvoda pa i čokolade. Tehnolozi znaju da se kod nas na uštrb kvaliteta često menjaju pravilnici i nazivi. Tako danas imamo: kako tablu, šećernu tablu, kako proizvod, proizvod na bazi kakaa itd...Dakle čokolade, nigde! Iz deklaracije prikazanoj na slici vidi se da je proizvod koji samo liči na čokoladu jer su mu osnovni sastojci: hidrogenizovana biljna mast - ili prosto margarin ( najčešće korišćeno jeftin nusproizvod koji je osnovni krivac za povećanje broja osoba sa rakom debelog creva jer ih ima u gotovo svim industrijskim proizvodima ) svega 5% obrane surutke u prahu ( čitaj - vodica ) i svega 17% kako praha opet maskimalno ispošćen! Znači samo 17% kako praha i 5% tzv surutke u prahu što daje 22% Šta čini ostalih 78% iz deklaracije zaključite sami!!!!! I to se prodaje kao čokolada!!!
Jedan bezbedan i ispravan proizvod za ishranu, svakako da zavisi od elementarnih analiza koje moraju da zadovolje minimalne standarde i to proizvođači jako dobro znaju pa daju zadatak tehnolozima da osmisle jeftin proizvod koji će da liči po ukusu i mirisu na čokoladu. Postavlja se pitanje. Da li je ikada jedna čokolada prošla detaljna ispitivanja koje nalažu standardi EU!? Po standardima EU čokolade su svrstane u 5 klasa. A, B, C , D i F. Gde su A i B najbolje a F i D loše. Namerno nećemo reći " najgore. "
NAŠI POTROŠAČI SLEPO VERUJU REKLAMI JER SVAKI PROIZVOĐAČ ĆE REĆI DA JE NJEGOV PROIZVOD NAJBOLJI
Nijedna naša čokolada nije išla na detaljne analize nakon kojih se vrši glavno svrstavanje, pa su samim tim automatski D klasa, odnosno poslednja! Po analizama kvaliteta koje sprovodi EU na primer, hrvatska čokolada je prošla kroz ova testiranja jer su sada u slobodnoj evropskoj distribuciji nakon što su Hrvati ušli u EU, pa su morali da prođu kroz sve obavezne kontrole. Jedino nisu išli na testiranja za britansko i američko tržište jer je to već nešto posebno, ali su prošli glavna evropska. Što se Srbije tiče, kvalitet diktra cena i dobar tehnolog će uspeti da nešto modelira i stvori nekakav proizvod koji će da krsti kako već odgovara sastojcima koje je koristio. Kada smo kod ocene kvaliteta, mora da se razjasni da je jedna kategorija čokolada a druga kategorija je nešto što liči na čokoladu ali ima ime " krem tabla ."

Prosečan potrošač ne poznaje recepture i tehnologiju proizvodnje i debelo omašuje pri izboru i kupuje uglavnom jeftino i ne gleda puno što mu je na policama ponuđeno. Njega zanima samo cena a to konditori koriste da izbace na tržište jeftin a nekvalitetan proizvod.
ŠTA KAŽE ZAKON O BEZBEDNOSTI HRANE?
Zakon o bezbednosti hrane je savršeno jasan kada je čokolada u pitanju ali je trpeo izvesne korekcije u zavisnosti od kretanja cena na tržištu i opadanja kupovne moći Srba. U tom istom zakonu jasno piše i da deklaracija treba da bude jasna, sa definisanim tipom slova i nedvosmislena. No, znamo da to kod nas nije slučaj i nikom ništa. Pa se opet postavlja pitanje kvaliteta i šta čokolade kod nas uopšte sadrže. Tamo gde ne možete da pročitate deklaraciju, slobodno ostavite i potražite drugi proizvod, jer je taj sa nevidljivom i nečitljivom deklaracijim najsumnjiviji pa ga nemojte kupovati! Logika navodi da se tako ponašamo. Jer ako neko krije svoju deklaraciju čineći je nečitljivom na kakav nas to zaključak navodi?
ČOKOLADA SA MRVLJENIM LEŠNIKOM JE JEDINA KOJA SADRŽI LEŠNIK U VELIKOM PROCENTU
Naši proizvođači će morati da porade na kvalitetu jer će za nekoliko godina ako i Srbija bude ulazila u EU morati da urade što su i Hrvati uradili a to je da povećaju kvalitet. Hrvatska čokolada je za sada C klasa, ali i to su jedva postigli. I kao takva ona stiže kod nas. Od naših bi možda samo par proizvođača moglo da dobije C klasu, dok ima i onih koje bi na žalost pali na prvom testu, jer neki konditori koliko god da troše na reklame, jednostavno prave lošu čokoladu. Smanjuju % kakaa, stavljau hidrogenizovanu biljnu mast i prosto rečeno štede na uštrb kvaliteta i to sve usled bojazni da ako proizvode dobru čokoladu neće imati ko da je kupi. Zašto potrošač u Srbiji nema pravo izbora?
ZAŠTO U SRBIJI NEMA PREMIUM PROIZVODA KADA JE ČOKOLADA U PITANJU?
Ono što najviše zabrinjava, neprosečnog potrošača ( jer prosečan nikada ne čita šta piše na deklaraciji i ide po principu ma to nije važno) jeste da deklaracije nisu "iskrene", tj ono što piše na omotu uopšte ne odgovara onome što se nalazi u samoj čokoladi. A i to što piše jasno ukazuje da je sumnjivog kvaliteta. To je slučaj u svim zemljama čije čokolade nemaju pravu inostranu distribuciju i koje već po tom osnovu padaju u D klasu i to samo usled jedinog i prostog razloga usled slabe kupovne moći, pa je onda lakše prodati šćernu vodicu čitaj šećernu tablu, nego kvalittenu čokoladu. Premium proizvod mora da postoji i fabrike čokolade bi trebalo da imaju u svojim fabrakima posebne linije za proizvodnju kvalitetne čokolade pa će kupac sam odliučiti koju će da kupi.
Danas proizvođači imaju tu slobodu da malo povise udeo kakao delova ( jer to niko stvarno ne proverava ) pa zbog toga i ne žele da idu na detaljna testiranja. Isto važi za male proizvođače koje tek niko ne kontroliše a koji se ne reklamiraju i ako tvrde da su jedini koji proizvode kvalitetnu čokoladu. Upravo to što ćute i rade i prodaju, stvara sumnnju u njihov kvalitet i ako nesumnjivo imaju lepa pakovanja, njihova čokolada je ukusna, nude na desetine aroma i dodataka i proizvode se u malim serijama. Ali šta piše na njihovoj deklaraciji? I da li je iko vršio ispitivanja zanatske čokolade?
NISU VAŽNE SAMO KALORIJE
Kvalitet čokolade ne ogleda se u tome da li ima više ili manje kalorija, već da li ima u optimalnom odnosu glavne sastojke. Od domaćih čokolada koje su za nijansu bolje od drugih uvoznih, gotovo sve sadrže hidrogenizovanu biljnu palminu mast, koja je i ako loša, ipak danas glavni sastojak gotovo svih konditorskih proizvoda jer je jeftina, pa ako ćemo da verujemo po onome što piše na deklaraciji zaključujemo da je hidrogenizovana biljna mast prisutna u skoro 99% konditorskih proizvoda. Ohrabruje, da ima proizvođača koji na deklaraciji pišu da nemaju hidrogenizovanu biljnu mast i ako otklonimo nevericu po strani, zaključujemo da se u Srbiji može kupiti prava čokolada od domaćih proizvođača ali ih treba pronaći.
NAJGORA ČOKOLADA JE D KALSA A NAJBOLJA A KLASA
I da vas baš ne uplašimo da pojasnimo šta je to D klasa. U toj klasi su čokolade koje imaju malo kako delova, imaju puno aditiva, veštačkih boja i pojačivača ukusa. Ali ono što je možda i najgore je da takve čokolade sadrže biljnu mast najčešće palminu umesto kakao putera. Tu spadaju razne kakao i krem table i drugi proizvodi na bazi kakaa koji izgledom liče na čokoladu.
Da li ste nekada prebrojai cele lešnike koji se nalaze u čokoladi od 80g ili 250g!? Vrlo malo. A mrdnete li samo malo dalje u neku od zemalja EU, pronaći ćete čokolade sa celim lešnikom pri ćemu ta čokolada liči na lešnike koji su preliveni čokoladom. E to je prava A KLASA!

NIJE BAŠ TOLIKO LOŠE
Ohrabruje činjenica da se kod nas mogu pronaći čokolade koje ne sadrže hidrogenizovanu biljnu mast ( ako je sudeći po deklaraciji ) i koje imaju baš ono što čini jednu čokoladu ispravnom i kvalitetnom pa mogu slobodno da se svrstaju i u klasu A. Na žalost kako još uvek nismo u EU ne podležemo tim proverama pa jedino što nam ostaje jeste da se oslonimo na svest proizvođača ali i da ponesemo naočare ukoliko su nam potrebne i ne budemo lenji i pročitamo tu deklaraciju napisanu sitnim slovima. Pa ako nam se ne sviđa to što smo pročitali da krenemo dalje u potrazi za čokoladom koja će zadovljiti sva naša čula. A takvih na svu sreću ima, samo ih treba pronaći.
Zaključak je, da su čokolade koje se kod nas proizvode i prodaju, daleko od standardnog kvaliteta koji bi, prosečna čokolada trebalo da ima, ukoliko se prodaje na policama Evropske unije. Izdvojiću samo neke koje se proizvode kod nas a koje po navedenoj deklaraciji bi trebalo da su kvalitetne a to su " Najlepše želje i Menaž" do nedavno je i " Simka " bila u tom kvalitetu ali su na žalost propali. Od uvoznih, belgijske koje se mogu pronaći u Maxi - ju pod onim nižim brendom. Ako je taj niži brend kvalitetan kakav li je onda onaj pravi, visoki? Soko Štark i Swisslion na svojim deklaracijama ne pišu da koriste hidrogenizivanu biljnu mast pa samim tim ako je po deklaraciji, proizvode kvalittenu čokoladu što se vidi i po % ostalih sastojaka koje jedna prava čokolada mora da sadrži. Ostali brendovi koji se mogu naći na našim policama se ne mogu izdvojiti kao dobri.
Niko od navedenih BRENDOVA NIJE PLATIO za reklamu, spomenuti su jer su se izdvojili a mi se svakako ne bi bunili ukoliko bi PLATILI. Tekst je pisan da bi otvorio diskusiju i nastao je nakon istraživanja i čitanje deklaracija gotovih proizvoda i razgovora sa tehnolozima i ljudima koji su dugi niz godina u prehrambenoj industriji kako kod nas tako i u svetu.
Kraj prvog dela
U nastavku....PAD KVALITETA ČOKOLADE